I motorkom i maljem i sjekirom u (teleću) glavu.
Živimo u vremenu nevjerojatne inflacije značenja. Ljudski razum i imaginarna internetska hartija danas sve trpe. Živimo u vremenu u kojem Donald Trump može za sebe reći da ima “najbolju osobnost”, a svaki se talent za pizdarije samoproglasiti pionirom avangarde. Živimo u vremenu u kojem različiti produkti reality talent showa, kao i konfekcijski trash pop pajaci za sebe mogu reći „rocker – to sam ja“, pa ne čudi da se svaki bend koji svira iole žešći punk-rock može reklamirati kao “beskompromisan”.
Živimo u vremenu kada shock-rockeri Grč koji postoje već trideset godina u Močvari nastupa pred jednako toliko ljudi samo zato što nikad ni jednom sistemu i niti jednoj publici nisu nikad išli uz dlaku, nisu ublažavali svoju poetiku krvi i mesa ni svoje urnebesno brutalne nastupe uživo, jer su ostali dosljedni svojoj uznemirujućoj viziji izvedbene umjetnosti. Grč je beskompromisan. Vi niste.
Da, rezali su opet na pozornici teleću glavu motornom pilom, da bi je potom mlatili maljem i na koncu rasjekli bojnom sjekirom. Zoff se polijevao životinjskom krvlju iz boca. Na pozornici su pilili fleksericom dok je gitarista pokrivala zavjesa iskri. Grč nema problema sa stvaranjem osjećaja nelagode i mučnine u publici dok im pokazuje njihovu zvjersku prirodu.
I glazbeno, Grč shvaća da snaga leži u dinamici. Za razliku od mnogih metal bendova, znaju da glasno nije glasno ako je konstantno glasno. To su najbolje pokazali u glazbenom vrhuncu nastupa pri izvedbi poeme Ivana Gorana Kovačića “Jama”, koja u sebi sadrži sav otrov nasilja kojim se Grč hrani. I vizualnim efektima s blještavim reflektorima i zavjesom dima od samog početka jasno su dali do znanja da je nastup ovog benda zamišljen kao spektakl za mnogo brojniju publiku od one koja ih je sinoć popratila.
Dotakli su se i politika, sadašnjih i nekadašnjih u novijim pjesmama “Ministar” i “Srp i čekić”, nije izostala ni kontroverzna “Noćas se Beograd pali”, kao ni ništa manje nasilne “Nož u ruci” i “Sveta krv”. Grč je u tri teška suglasnika svoga imena savršeno opisao ambijent svoga nastupa. Kada izvodite takvu glazbu i tekstove, lako je zaplivati u karikaturu, pogotovo kada pritom imate pozamašan broj godina poput jednog Zoffa. Ali Grč to nije. Grč je beskompromisan. Vi niste.
Mora se priznati kako je Grč postavio zdjelicu žganaca (s ponekim zalutalim goveđim okom) koju mora pojesti svatko tko se želi baviti ovakvom teškom kombinacijom glazbene i izvedbene umjetnosti na ovim prostorima. O tome mi je osobno teško pisati. Ali, uostalom možda će više od svih riječi o sinoćnjem nastupu ispričati fotogalerija.
Nek’ padaju glave!