Dražen Mišerić Mungos jedan je od najboljih poznavatelja i izvođača blues glazbe sa područja Velike Gorice, ali i mnogo šire, na čijoj glazbi odrastaju već generacije mladih u posljednjih trideset i pet godina. Sada je objavio novi album ‘The Roots’ na kojem obrađuje tradicionalnu glazbu Sjeverne Hrvatske u blueserskim aranžmanima. Tim povodom porazgovarali smo o poveznicama između navedenih stilova i drugom.
Od Mungosa dugi niz godina nismo čuli ništa, a onda se javlja nakon toliko vremena i to s albumom narodnih pjesama. Takav zaokret može se doimati prilično šokantnim. Što te natjeralo na takvo što?
Dražen Mišerić Mungos: Zadnji album s Mungosima snimio sam 2011., što i nije tako davno. S obzirom na sve što se u međuvremenu događalo u zemlji, a odrazilo se i na glazbenu scenu, nažalost u negativnom smislu, objavljivanje i snimanje ovog albuma se odužilo više od očekivanog. Dakle, album obrada tradicionalnih starih hrvatskih pjesama je već duže u planu, ali je tek sada realiziran. O tome sam počeo razmišljati već davno, kada sam poslušao američku komplilaciju „Blues Roots“ iz sedamdesetih još na vinilu. Imao sam već tada napravljene obrade „Zvira voda“, „Vehni vehni fijolica“ i „Grad se beli“.
Ishodište bluesa duboko je vezano za američki folk, ali kako se hrvatske narodne pjesme naslanjaju na blues?
Dražen Mišerić Mungos: Ako se bolje posluša, tekstualna i kompozicijska konstrukcija naših starih međimurskih pjesama vrlo je slična američkoj narodnoj glazbi. Tu poveznicu iskoristio sam povezavši svoje glazbeno blues iskustvo sa našom tradicionalnom glazbom.
Ima li glazba sjevera Hrvatske, od Turopolja do Međimurja, od Zagorja do Podravine više zajedničkog s bluesom nego primjerice slavonska ili dalmatinska?
Dražen Mišerić Mungos: Rekao bih da međimurska glazba ima najviše sličnosti zbog izrazite molske atmosfere. Turopoljski dio repertoara više me asocirao na Lead Bellyja i Skipa Jamesa, te sam ih zbog svoje korijenske vezanosti obradio.
I koprivnički blues šaman Miro Evačić križa podravski etno s bluesom, Tomislav Goluban je zagorske popevke obrađivao s Little Pigeon’s Forhill Bluesom, sad ti iz Turopolja dolaziš sa svojim albumom… Može li se reći da se na sceni ustaljuje ovaj noviji hibridni glazbeni pravac?
Dražen Mišerić Mungos: Pa, world music, ili etno, nije trenutno u svijetu toliko in; kao, uostalom, ni blues nakon svjetskog comebacka obilježenog proslavom stogodišnjice postojanja bluesa. Osim Evačića i Cinkuša, bili su tu prije petnaestak godina, sa bivših prostora, Miroslav Tadić i Vlatko Stefanofski itd. Sve to vezano je uz tradicionalnu glazbu, ali nije bilo toliko bluesa u tome, koliko smatram da sam dotaknuo ja uvođenjem određenih, između ostalog, Cooderovskih elemenata u moje viđenje tih pjesama.
Jedan dio pjesama poklapa se s opusom Cinkuša (“Bratec Kosi”, “Vuprem oči”, “Sedi si kraj mene”, “Grad se beli”). Je li to slučajno ili cijeniš i njihov pristup oživljavanju narodne glazbe?
Dražen Mišerić Mungos: Cijenim ponajviše izvorni izričaj Elizabete Toplek, ali sviđa mi se i pristup Cinkuša i Evačića, a i Boška Petrovića iz sedamdesetih kada je sa Nevenom Frangešom počeo kroz jazz eksponirati taj vid glazbe.
Mungos Brothers Blues Band je glazbeno odgojio nekoliko generacija stanovnika Gorice i okolice, naučivši ih kako zvuči kvalitetan blues, a i sada radiš s mladim generacijama te nastupaš sa svojim učenicima. Pripremaš li se predati štafetu nekome od njih?
Dražen Mišerić Mungos: Danas mlađa generacija zbog velike ekspanzije izdavaštva, interneta i glazbene industrije, od čega je 90% nekvalitetno, zapravo nema vremena poslušati jedan album 10-20 puta zaredom i uopće doživjeti kvalitetu, nego na YouTubeu i drugim internetskim servisima preslušaju desetak minuta određenog autora i misle da poznaju njegov opus. Zato pokušavam kroz edukaciju svojih učenika naglasiti da smo nekad kroz slušanje ploča, kasnije kazeta i CD-ova mogli steći potpuniji dojam o glazbi i njezinoj kvaliteti. Kontinuirano ih pokušavam upoznati ne samo sa bluesom, već sa svim važnijim hrvatskim i svjetskim glazbenim velikanima, te da nije sve u primjerice Iron Maiden ili Guns ‘n’ Roses, već je potrebno krenuti od Beatlesa, Stonesa, Claptona, BB Kinga; drugim riječima – od temelja. Vjerujem da će neki od mojih učenika ostvariti glazbenu karijeru, a koji pravac će odabrati je isključivo njihov izbor.
Ima li daljih planova i za Mungos Brothers Blues Band ili je ovo sasvim novo poglavlje u tvojoj karijeri i smjer u kojem se misliš nastaviti kretati?
Dražen Mišerić Mungos: Na to pitanje ne mogu sa sigurnošću odgovoriti, uvijek se vodim trenutnom inspiracijom. Vrijeme će pokazati.
Hoće li biti prilike i da šira publika čuje materijal s albuma “The Roots” uživo? Možda na kakvom skorom nastupu u nekom od zagrebačkih klubova?
Dražen Mišerić Mungos: Budimo realni, trenutno klupska scena ne podržava kvalitetu koliko bi trebala. Nadajmo da će se i to promijeniti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
