Amsterdamski sastav Klangstof kojeg predvodi norveški pjevač, autor glazbe i tekstova Koen van de Wardt samo je još jedan dokaz u nizu kako kvalitativni primat starog kontinenta spram najvećeg mu zapadnog otoka sve više raste, iako, naravno Britanci i dalje drže monopol i u medijskom segmentu pa će vas lako ubijediti da možda dalje od Alt-J i The xx ne treba tražiti.
Klangstof albumom „Close Eyes To Exit“ predstavlja ugodno čulno iznenađenje indie rocka. To je gotovo konceptualno složena oda ne samo indie i post rocku, već i mnoštvu minijatura proizašlih iz alternaivnog rocka tamo još od Radioheadovog albuma „OK Computer“ kojeg Koen van de Wardt navodi kao jedan od uzora, ali daleko od toga da imalo pokušava vokalno kopirati Thoma Yorkea. Kad smo već kod vokala, Wardt je prije škola Loua Barlowa i Marka Olivera Everetta. Kao pjevač se ‘prikrada’ lijeno i nenametljivo, gotovo da ga je do pola albuma teško i prihvatiti za pjevača, a kako se približava kraj i počinju nizati raskošne himne tako i on sve više uzima primat svojim punokrvnim prisustvom čime je stvoreno putovanje ka klimaksu gotovo dramskog karaktera.
Sve počinje post rock instrumentalom „Doolhof“ na tragu Mogwaia, no samo finale istog donosi sintesajzerski prevat koji ponovo ‘miješa karte’ zvučnog iznenađenja. „Doolhof“ se tako gotovo neprimjetno u istom ključu pretapa sa „Sleaze“ koju Wardt izvodi suspregnuto narativno igrajući se lo-fi elementima elektromanirizma, da bi zapjevao tek u narednoj „Close Eyes To Exit“ koja opet uvodi električnu gitaru u ‘pikantno-pamtljivoj’ temi.
„Hostage“ unosi jaku i glasnu ekspresiju, otpuštajući ječanje snažnih gitarskih distorzija i Klangstof kao da bezobrazno ulaze u teritorij Coldplaya, ali onog Coldplaya koji je prestao postojat s „X&Y“ albumom, udarajući time na mističnu ambijentalnu raskoš kakvu su Chris Martin i njegov društvopogubili po putu slave. „Seasons“ produžuje njen krešendo, da bi nježna elektronika opet uzela primat u narednoj „Ignore Me“, prije novog zahuktavanja s “Telephone“ koja u početku odiše magijom Eelsa prije nego zagrabi u psihodeliju na tragu Flaming Lipsa.
„Amansworld“ kao da je izašla iz kuhinje Sigur Rósa, dok s „We Are Your Receiver“ Klangstof opet provociraju stadionske Coldplay gabarite, ali opet s odličnim detaljima poput prenaglašenog syntha koji ‘zaore duboku i upečatljivu brazdu’. Predzadnja „The Butcher“ mami svojom popičnošću, dok je veliko finale potpuno otvorenog i razigranog benda sadržano u posljednjoj šestipolminutnoj „Island“ koja udari toliko snažno kao da je kojim slučajem prva na albumu i nakon koje se ne može kriti oduševljenje koliko su Klangstof u stanju odvesti slušatelja do katarze i do posljednje minute svoje melankolične vožnje suspregnuto držati vrhunce u pripravnosti. Jer kad odsvira „Islands“ ne znate s koje strane vas je preplavila toplina, jedno osjećate da vas je preplavila.
Album „Close Eyes To Exit“ mami svojom višeslojnošću. Jedan od onih albuma koji ne donose zasićenje. I naravno, dali bi ruku u vatru da tako nešto ne može zakopati netko tko nije s izvornog engleskog govornog područja, o kojoj god strani Atlantika se radilo.
Ocjena: 9/10
(Mind of a Genius Records / Warner / Dancing Bear, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
