Aleluja! Sting se konačno okanio lutnji, simfonijskih orkestara, madrigala iz 16. stoljeća i svega drugog što ga je pretvorilo u pretencioznog prdonju i najiritantnijeg predstavnika stare škole u novom tisućljeću, te se vratio onom što najbolje radi, pop rocku svog proslavljenog new wave trija The Police.
„57th & 9th“ se najvećim dijelom naslanja na „Synchronicity“, ultimativno komercijalno postignuće bivšeg mu benda i ploča na kojoj su se nalazili „Wrapped Around Your Finger“, „King Or Pain“ i predivna iako stalkerska balada „Every Breath You Take“, singlovi zbog kojih je, i poslije svih katastrofalnih izleta u tradicijsku i ozbiljnu glazbu, još uvijek jedan od najvećih. Da se razumijemo, na njegovom dvanaestom solo albumu nema ničeg tako bezvremenskog i veličanstvenog iako su „I Can’t Stop Thinking About You“ i „Down Down Down“ iznimni primjerci gitarističkog power popa, a teško se sjetiti i kada se toliko suvislo poigrao world musicom kao u sirijskim užasima inspiriranoj „Insallah“. Najboljih četiri i pol minute ovdje ipak je „If You Can’t Love Me“ čiji bi vas nježni uvodni akordi mogli navesti da pomislite kako je u pitanju obična ljubavna pjesma, prije nego pročitate opore, ljutite stihove kao skinute s nadgrobnog spomenika neke destruktivne, od samog početka na propast osuđene romanse.
Stari Gordon je tekstualno u vrlo dobroj formi pa se u „50.000“, ne baš najsretnijem spoju stadionskog rocka osamdesetih i Knopflerovskog laidbacka, istovremeno oprašta od svih velikana koje smo izgubili ove godine i autoironično izruguje ostarjelim rock zvijezdama („Where did I put my spectacles case“), dok se u završnoj „The Empty Chair“ zagledao duboko u sebe i glazbeno sasvim nezanimljivu akustiku spasio rimama poput „Some days I’m strong, Some days I’m weak, And days I’m so broken I can barely speak“.
Posljednju referentnu točku pronalazimo u folk tradiciji Stingove rodne Britanije, no iz te su fascinacije proizašle instant zaboravljiva „Heading South on the Great North Road“, laganica kojoj nije pošlo za rukom pomaknuti se s mrtve točke, i tek za nijansu probavljivija „Pretty Young Soldier“.
Za razliku od Beograda, jedne od postaja povratničke turneje The Police, Sting je u naš glavni grad najčešće dolazio kako bi nam predstavljao orkestralna čitanja najvećih hitova ili neka slična, pseudoartistička preseravanja. Bilo bi dobro da navrati i ovaj put – koncerti na kojima će promovirati „57th & 9th“ idealna su prigoda da ga barem jednom uhvatimo u rokerskijem i mnogo prirodnijem izdanju.
Ocjena: 7/10
(A&M/Universal, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
