Nevoljko pristajem na ulogu osobnog kroničara recentne faze karijere Denisa Kataneca, ali budući da je riječ o dosad umjetnički najbolje artikuliranom razdoblju meketavoga pjesnika iz Dubrave, praćenje je itekako zasluženo.
Dobro je da je Denis Katanec sa svojom Klinikom odlučio napraviti određenu reprizu promocije svog posljednjeg albuma “Nikta Zorja” u hladnom srcu zime, budući da je riječ o nedvojbeno zimskome albumu. Njegove pjesme-graničnici u naslovima nose snijeg, a i centralno pozicionirana pjesma “Vrt” govori o zamrznutoj zemlji, kao što i crtež na naslovnici odiše hladnom atmosferom. Nije da se album može uživati isključivo u zimskom razdoblju, ali snježni ambijent mu zasigurno odgovara kao prirodno okruženje.
Sam bend, takozvana Klinika, pretvorio se u vazda morfirajuću, da ne kažem heraklitsku, formaciju. Album je snimljen u jednoj postavi, zatim jesenas u Močvari predstavljen u drugoj, da bi sinoć u KSET-u zasvirala treća. U odnosu na posljednji zagrebački susret, iz igre je ispao kantautor Zvonimir Varga, koji se u posljednje vrijeme više viđa s ljamama nego na probama Klinike. Umjesto njega dovedena je dvostruka zamjena u obliku Nikol iz trenutno aktualnih NLV na pratećim vokalima, te Ivana Grobenskog, predvodnika plemena Moskau, na bastardnom bubnju u stilu Barryja Adamsona na “Tupelo” Bad Seedsa. Mora se priznati da njegove minimalistične intervencije daju određenu dramatiku Katenecovim tužaljkama, pa će ovaj nastup ostati djelomično upamćen i po njima.
Osim vjernog pobočnika Brane Norca koji boji i nijansira pjesme, svoju poziciju u stalnoj postavi zacementirao je i Vinko Vujec na kontrabasu, pa Klinika kao trio uz podršku tzv. “interventne” zvuči mrvicu opuštenije u novom materijalu nego što je bio slučaj prije dva i pol mjeseca u Začaranoj Močvari.
Koncert je otvorio Denisov stari drug iz susjedne nam Mađarske, Daniel Misota koji nastupa pod kodnim imenom Zanzinger. Budući da je ime uzeo po negativcu iz Dylanove “The Lonesome Death of Hattie Carroll”, dao je naslutiti da će njegov zvuk biti usmjeren ka starinskome folku, a te je sumnje ubrzo i potvrdio odsviravši lijepu obradu Cohenove “Chelsea Hotel #2”. Okosnicu Zanzingerova glazbenog izričaja čine vrstan finger-picking stil, kao i vokal koji u određenim trenucima doseže područja u koje nas zna odvesti Kristian Matsson, poznatiji kao Tallest Man on Earth. Misota je svojim nastupom sjajno priredio teren za Kliniku i bilo bi ga dobro češće viđati na ovdašnjim pozornicama.
Denis je Katanec stvorio određenu sljedbu na lokalnoj i okolnoj sceni i sinoć je to dokazano u popunjenom prostoru KSET-a. Njegova povremena zakučasta hermetičnost i inzistiranje na patnji i boli ljudskog postojanja uvijek će mu stajati na putu ka širokoj prihvaćenosti kod publike, možda i više nego vokalni izričaj koji tolike odbija, ali je upravo onaj magični sastojak koji daje autentičnost njegovim mahom izvrsnim stihovima. No, Katanec bi bio lud kada bi ganjao slavu. No dobro, lud je on ionako, ali toliko valjda shvaća. Proklet je na ulogu onoga što će nazivati “kultnim underground pjesnikom” ili kakvom sličnom pizdarijom, ako ne završi u ludnici ili zatvoru. Ili baš u tom slučaju, zašto ne?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
