Jedan od najboljih glazbenih dokumentaraca u posljednje vrijeme i jedan od najboljih filmova prošle godine, ‘Gimme Danger’ Jima Jarmuscha o energičnoj soničnoj oluji The Stooges iz Michigana napokon je dobio svoj službeni soundtrack.
Zagrebači ljubitelji Jima Jarmuscha, Iggyja Popa i njegova notornog i genijalnog benda The Stooges imali su priliku vidjeti dokumentarac “Gimme Danger” u sklopu programa Motovun u Zagrebu krajem ljeta u Laubi, te pritom svjedočiti dubokom vrelu video i audio materijala iz koje su autori grabili stvarajući taj povijesni pogled u manijakalnu energiju na kojoj je počivao i izgorio taj bend.
Kako bi se složio kvalitetan soundtrack filma, trebalo je naći smislenu mjeru pjesama da čini zadovoljavajuću za fanove, kao i za širu publiku. Autori ove kompilacije u tome nisu pogriješili. Odabrali su naramak hitova, svojevrsni ‘best of’ presjek bez kojeg nijedna priča o The Stooges ne bi imala smisla (“No Fun”, “I Wanna Be Your Dog”, “1969”, “Down on the Street”), a njima je pridodano i ponešto rijetkih outtakeova da namiri one koji žele više (“I Got A Right” i “I’m Sick Of You” sa odbačenog sessiona za album “Raw Power”, te “Lost in the Future” i suluda “Asthma Attack”).
Osim pjesama Stoogesa, tu su i po jedna pjesma prethodnih Iggyjevih bendova “Again and Again” The Iguanas, odakle Osterberg nosi svoj nadimak, te obrada “I’m a Man” Muddyja Watersa benda The Prime Movers u kojemu je Pop zamijenio bivšega bubnjara Spidera Wynna. Našlo se mjesto i za “Ramblin’ Rose” MC5-a, koji su Stoogesima bili i susjedi i duhovni srodnici u toj mjeri da priča o jednima bez spominjanja drugih nema smisla.
Rhino Records odlučio je digitalni soundtrack filma ponuditi prije objave filma putem video-on-demand usluge koja kreće zadnjeg dana siječnja, a CD sa istom playlistom bit će dostupan krajem veljače. U pripremi je i vinilno izdanje albuma koje će biti ograničeno samo na pjesme Stoogesa, s ponešto izmijenjenim redosljedom.
Da bi se u potpunosti doživjela genijalnost ovog benda i dalje je potrebno slušati njihove albume, poglavito prva dva. “Gimme Danger” može se donekle shvatiti kao kvalitetan dodatak prehrani, ali i estetski dodatak vinilnoj kolekciji, budući da ga krasi ona ista beskrajno moćna fotografija Toma Copija koja je poslužila i kao predložak za poster filma.
Ocjena: 8/10
(Rhino, 2017.)