U info tekstu novi album prljavog starog one man banda smješten je ‘zapadno od Starog zavjeta i južno od priručnika za liječene alkoholičare’.
Scott H. Biram je glazbenik koji u solo karijeri od 2000. naovamo svira lo-fi outlaw country (out-lo-fi?) glazbu sa elementima prljavoga bluesa, ali i povremenim eksplozijama energije svojstvenijima punku i metalu, pa bi se mogla povući smislena poveznica s Hankom III, unukom country giganta Hanka Williamsa.
Na svom novom albumu “The Bad Testament” Biram pokazuje raspon svoje glazbene palete od prvih minuta. Uvodna “Set Me Free” kreće srednjim tempom i zaraznom melodijom, “Still Around” nastavlja na teritoriju gdje je Scott možda i najjači, a to su balade u mračnim nijansama, “Red Wine” je elektrificrani honky-tonk o opijanju (o čemu bi drugome uostalom i mogao biti?), a u “TrainWrecker” kombinira spomenutu žestinu Hanka III u bendu Assjack i pokojnoga Lemmyja.
Za prvi singl odabrana je “Long Old Time”, koja se glazbeno vraća na početak ploče, a govori o vječnoj Biramovoj temi zločina i kazne, grijeha i iskupljenja u bluzerskom tempu sa stalnim zavijanjem usne harmonike u pratnji. I tu uglavnom počinju problemi “The Bad Testamenta”. Naime, drugu strana ploče čini podosta slabije napisane pjesme od onih na prvoj polovici albuma. Od lijenijih stihova na “Swift Driftin'” (“It takes a real piece of shit to be a real piece of shit…”), do činjenice da album zatvaraju čak tri instrumentala u nizu (?!), sve upućuje na to da je na drugu stranu ugurano svega i svačega kako bi se ispunio format dugosvirajućeg albuma od četrdesetak minuta.
No i na drugoj polovici će se naći i boljih momentata, pogotovo u pjesmama koje ispituju kršćansku grižnju savjesti, poput balade “Righteous Ways” i mračnije vrste gospela u “True Religion”.
U info tekstu o albumu na Biramovoj internetskoj stranici, glazba s njega geografski je smještena “zapadno od Starog zavjeta i južno od priručnika za liječene alkoholičare”. Ploča je to iz koje se cijedi mračna americana iz koje se može izvuči nekoliko doista sjajnih brojeva, ali nažalost, kako se kreće prema svom kraju, otkriva sve više slabosti.
Ocjena: 6/10
(Bloodshot Records, 2017.)