ZAMP je opet nakon četiri godine odlučio selektivno naplaćivati internet nezavisnim i nepfrofitnim medijima pod krinkom ‘obveze reguliranja prava potrebnih za legalno korištenjeglazbe putem interneta’, ili u prijevodu: ne traže novce od YouTubea gdje se glazba nalazi, već od onih koji su postavili linkove na YouTube.
Prošlo je četiri godine otkada je ZAMP poslao odokativne i zakonom neutemeljene kazne nekim neprofitnim internetskim medijima kad je ‘stručnom metodom’ stavljanjem prsta u usta, vlaženje istog, vađenje prsta iz usta i time pojačavanje osjećaja s koje strane vjetar puše, primjerice odrezao oko osam tisuća kuna, kazne za neke embedane spotove i poveznicama označenu glazbu na prijateljskom nam portalu H-Alter. Toni Gabrić, tadašnji glavni urednik H-Altera, me zamolio za tekst o tom neutemeljenom i suludom potezu ZAMP-a koji se tada u vrijeme Josipovićeva predsjedničkog mandata, kojeg je usput rečeno H-Alter zajedno s Novostima imao pod povećalom upravo zbog raznih mutnih poslova vezanih za glazbena autorska prava i ZAMP, mogao protumačiti samo kao pritisak od ‘Josipovićeve institucije’. Tekst „Zampfather u akciji“ upravo se bavio ZAMP-ovim elementarnim nepoznavanjem funkcioniranja interneta, obzirom da svoja potraživanja nisu tražili od YouTubea, već od nekih portala koji su imali linkove na YouTube.
Sada četiri godine kasnije povijest se ponavlja. ZAMP je vjerojatno poslao svim hrvatskim portalima koji sadržajno obrađuju glazbenu scenu, pa tako i portalu Ravno do dna pismo naslovljeno: „PREDMET: Obavijest o reguliranju autorskih prava“ u tekstu nadalje, citat prve rečenice: „Poštovani, obzirom da smo uočili da u sklopu djelatnosti koristite zaštićena autorska glazbena djela, ovim Vas putem obavještavamo o obvezi reguliranja prava potrebnih za legalno korištenje glazbe putem interneta.“
Naravno, kad sam nazvao ponuđeni broj telefona da vidim u čemu je stvar, s druge strane javio se stanoviti službenik, kojeg ću u daljnjem tekstu od milja zvati Zampatist, i koji je valjda ‘stručnom metodom’ s početka ovog teksta krenuo objašnjavati kako je svaki link na YouTube prekršaj, sve dok ga ZAMP ne regulira. Uzalud je bilo i objašnjavanje da link ne znači posjedovanje i objavljivanje materijala koji je zaštićeno autorsko djelo, a obzirom da sam već na dugo i na široko pisao o tome, posudit ću ovdje i dio teksta objavljenog na H-Alteru, čisto kao pravno objašnjenje: „Naime, ZAMP bi mogao tražiti autorske honorare da je riječ o stavljanju spotova tj. dokumentaraca na vlastiti server nekog portala ili stranice, no ako je riječ samo o postavljanju poveznice odnosno LINKA ili EMBED KODA jasno je da je to je samo smjernica tj. putokaz gdje se nešto može pogledati i poslušati. Dokaz da bilo koji portal ili stranica ne posjeduje video materijal razvidan je iz toga što njegovi administratori nemaju nikakvu mogućnost upravljanja njime, jer isti nije na njihovom serveru. Oni su samo zahvaljujući blagodatima interneta jednim kodom ukazali svojim korisnicima da je “roba” u “drugom dućanu”, jer se i klikom na tu poveznicu odlazi na drugi server, pokretanje istog također se broji u promet adresi na kojoj je dotični materijal originalno uploadan. Također, nemoguće je utvrditi u kojem omjeru je postavljanje embed koda doprinijelo gledanju materija na originalnoj stranici u čisto brojčanom smislu (dakle je li to 10, 20, 100, ili na kraju krajeva nula). ZAMP taj autorski dio problema treba rješavati s onim tko ga je postavio, u ovom slučaju s YouTubeom tj. njegovim korisnicima. Jer YouTube posjeduje i brojače pregleda, a svi koji stave embed kod ga nemaju.“
Telefonski razgovor je tekao, kako bi valjda tekao razgovor s govornim aparatom, pa se čovjek jednostavno zapita kakav to pravni ili informatički kadar tamo radi. Pa sam onda krenuo s drugom taktikom:
Ja: No dobro što ako je unutar teksta link na Deezer? Znate već kako izgledaju linkovi na Deezer, to je kao „Star Trek“ možete odmah dobiti preview cijelog albuma. Što s tim?
Zampatist: Deezer je u redu. To imamo regulirano s Deezerom.
Ja: Pa jel’ imate regulirano s YouTubeom? Trebali bi. Mislim, YouTube plaća. Od njih imaju koristi i autori i vlasnici prava.
Zampatist: Pa valjda imamo.
Ja: Pa što onda želite od nas?
I potom opet povratak na staru priču s: „ali vi imate glazbu na svom portalu“
Ja: Nemamo. Mi pišemo o glazbi i fotografiramo glazbenike, ali nemamo ni tona ni zvuka na portalu. Nemamo svoj player, ni bandwith za to, nije to kod nas, ne možemo vam reći ni koliko puta je emitirano jer nemamo uvid na Analyticsu. Možemo vam reći koliko puta je neki članak pročitan, ali ne možemo znati je li kliknuto na YouTube link tijekom čitanja, to morate pitati YouTube. To vam oni znaju. Dakle ako bi već slali račune, onda bi vam trebala točna brojka, Zar ne?
Zampatist: Ne, mi to paušalno.
Ja: Kako paušalno? To nema veze s pameću.
Zampatist: Ali vi morate regulirati prava…
Ja: Pa dobro jeste li vi obavijestili možda sve diskografske kuće i vaše članove da nam za početak prestanu raditi ekstra trošak onda, svima nama?
Zampatist: Pa kako?
Ja: Pa lijepo, mislim da svaki mail s kojim nas obavještavaju da imaju neki novi singl ili spot treba imati i klauzulu da postavljanje kompletne vijesti o tome s pripadajućim YouTube linkom, jer su ga oni sami to uploadali na YouTube, postavljamo na vlastiti rizik obzirom da bi ZAMP uzimao novce od nas koji im radimo promociju, a ne od onih gdje je originalno uploadana ta zaštićena autorska glazba. Znate, ono, upozorenje kao na reklamama za lijekove, ali u ovom slučaju je to upozorenje za nonsens.
Zampatist mi na ovo posljednje nije odgovorio ništa. No poruka ostaje potpuno jasna u smislu tko tu najviše gubi.
Gubi nezavisna scena, ona koja se sve ove godine grčevito bori i razvija bez ikakve potpore ZAMP-a i sličnih institucija. Ona koja gradi mrežu upravo kroz portale kakav je i Ravno do dna, a nema nas puno. Nije da se hvalimo, ali imali smo među prvima intervju s jednom tada potpuno anonimnom Lovely Quinces, o Mikiju Solusu i Denisu Katanecu kao da vodimo dnevničke zapise, Chui je kod nas od debut albuma, Sara Renar također, ali i mnogi drugi prema kojima sad ispadam nepravedan jer ih ne spominjem.
Činjenica jest da takvi umjetnici, posebice kad su anonimni ne zanimaju nikakav mainstream, a ne previše ni kad postanu ajmo’ reć’ popularni, niti će ga ikad zanimati, osim kad se, eto, otkrije da je Sara Renar zgodna, pored toga što je i glazbenica. Jedini mediji za takve je između možda desetak ostalih i ovaj medij koji čitate.
Recimo i to da je i top lista Muzika je Zvonko Radost dobila identično pismo, a meni dragi kolega i entuzijast Luka Juranić koji to sve vodi, rekao je da ga je prožeo bijes obzirom da svo svoje slobodno vrijeme koje godinama troši na ‘Zvonka’ i da će sve to ugasit ako ovi iz ZAMP-a išta pokušaju još jednom.
Što je s vama dragi diskografi? Bez nas, internetskih nezavisnih glazbenih medija nitko ne bi znao da vam izvođači uopće izdaju albume i pjesme, posebno oni izvan estradnog koša i oni koji nemaju prekratke minice. Kako Vama izgleda ovaj zampatistički mentalni debakl koji tamo nekom najasnom uredbom prijeti gašenjem kompletnog nezavisnog promotivnog glazbenog sektora na internetu? Jer nije to što bi ZAMP htio usmjereno prema estradi. Estrada živi na formatiranom radiju, formatiranoj televiziji i kamionima love gledača i slušača javnih medijskih servisa. Estrada je u Zenu. Neuništiva. Kotrljat će se takva kakav jest do kraja vremena. Bez obzira valja li ili ne valja. Kao što je i potpuno nebitno donošenje ikakve kritičarske dijagnoze za estradu.
Ovo je upravo usmjereno protiv nezavisne scene, ‘luzera’ koji ne prestaju davati znake svog javnog postojanja i koji još i imaju medije koji ih podržavaju. Nije tu sigurno ni neki novac u pitanju. Neka čista simbolika spram kolača koji ždere ZAMP počevši od svakog frizerskog salona i birtije, pa do uhodane diskografske i publisherske mašinerije unutar i izvan granica ove zemlje. Ali ta ‘simbolika’ u količini novca je s druge strane sasvim dovoljna da rasprši neprofitni medijski sektor, ili je čak bolje reći; volonterski medijski sektor (koji i pored trenutnog ZAMP-ova hira radi po slovu zakona).
Dakle ili da ga ugasi ili da iskamči neku crkavicu, koja, bila ili ne bila utemeljena u zakonu, sigurno neće ići jednom Katanecu, ni jednoj Ercegović i sličnima. Ni sadašnjima, ni nekim budućima, iako bi po nekim pravilima njima i trebalo ići da se kojim slučajem ZAMP fokusira na YouTube, a ne one koji s onim što oni žele ne da nemaju nikakve veze, već se još i pro-bono trude cijeli jedan segment scene približiti ljudima.
Ne, nitko me ne može uvjeriti da je ovdje u pitanju ZAMP-ovo sređivanje stvari na terenu, već se radi o čistoj destrukciji jednog zdravog segmenta scene izazvano ignorancijom u sprezi s neznanjem. Dakle, ‘klasični slučaj’ predugog buljenja u excellice bez imalo osjećaja za realnost.
Ignoranciju sam doživio u telefonskom razgovoru s neimenovanim Zampatistom, što ste i pročitali do sada iz prenesenog dijaloga, a u neznanje dotičnog sam se uvjerio, a time i institucije koja stoji iza njega, već na samom početku tog ‘famoznog’ razgovora:
Ja: Dobar dan, zovem s portala Ravno do dna.
Zampatist: Aha, s onog internetskog radija?
Dakle, je li uvjet za zapošljavanje u ZAMP-ovom odjelu za medije kompletno nepoznavanje materije, tj. čime se koji medij bavi? A ima nas možda desetak u ovoj državici…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
