Na turneji u sklopu koje promovira svoj treći studijski album ‘At Swim’, irska kantautorica Lisa Hannigan sinoć je nastupila u malom pogonu Tvornice kulture.
Može se reći kako su sanjive melodije, čarobna folk poetika i opojni ženski vokali bili lajtmotivima sinoćnjeg koncerta Lise Hannigan u maloj Tvornici. Irska pjevačica i kantautorica koja je karijeru započela kao pratnja Damienu Riceu, da bi se u solo vode otisnula 2008. hvaljenim solo albumom “See Saw”, okupila je sinoć pristojan broj zagrebačkih ušiju zainteresiraih za svoj muzički izričaj s područja gdje se susreću folk glazba i rubni oblici finog art-popa.
Večer su otvorile Morgan MacIntyre i Gemma Doherty koje nastupaju pod izvođačkim imenom Saint Sister. Glazbom i nastupom ove su se djevojke pokazale prirodnim saveznicama Lisi. Njihove pjesme otpjevane skladnim vokalima u pratnji harfe duboko su ukorijenjene u irskoj folk tradiciji s elementima freak podžanra po kojem je poznata Joanna Newsom.
Može se reći i da sama Lisa Hannigan ima zajedničkih momenata s navedenom pjevačicom, iako su njene pjesme melodičnije i donekle otvorenije široj publici. Europsku turneju tridesetšestogodišnja Irkinja je otvorila dvije večeri ranije u Beogradu, a preko Novog Sada došla je i do Zagreba gdje je, očekivano, veći dio večeri odvojila za promoviranje svog aktualnog albuma “At Swim” koji je odsvirala gotovo u cijelosti, uz pokoji zadovoljan pogled na prethodne uratke “Passenger” i “See Saw”.
Njezina posljednja dva albuma vezana su za snažna imena producenata: “Passenger” iz 2011. producirao je velemajstor americane i atmosfere Joe Henryja, a aktualni “At Swim” zapakirao je stručno Aaron Dessner iz The National. Ali uživo sav njihov posao leži gotovo isključivo na Lisinim leđima, koja u pratnji svog touring benda većinu nastupa ipak temelji na snazi svog specifičnog vokala i dubinskog šarma, iako je nedvojbeno da je pateći sastvav itekako znao za mjeru i maštovito se poigravao aranžmanima
Lisin repertoar sastoji se gotovo isključivo od balada srednjeg tempa, a osim atraktivnih singlova “The Fall” i “Undertow” u vrhunce nastupa valja ubrojiti atmosferične „Prayer For The Dying“ i „We, The Drowned“, kao i posebno zanimljiv a capella moment izveden pred kraj koncerta. Bis je također bio posebno urešena cjelina u kojoj su se Saint Sister pridružile Lisi i sastavu, prezentirajući ne samo omaljujuće zborne napjeve, već i potpunu, gotovo sestrinsku povezanost.
Mali pogon Tvornice u određenim trenucima je s euforičnim aplauzima prihvatio Lisu, a zajedničkom naboju doprinjela je i temperatura u prostoru. Pjevačica se pohvalila da je to bio prvi koncert na turneji na kojem je posegnula za ručnikom na pozornici, ali ne u smislu da joj to smeta, već da voli kad se to dogodi.
Lisa Hannigan pojavom i oblakom pozitivne energije koji isijava i uživo dokazuje kako trenutno spada u vrh ženskog kantautorskog pisma, stvarajući glazbu koja je dovoljno pristupačna s jedne strane, ali istovremeno i dovoljno duboka i zahtjevna da bude i mnogo više od materijala za dokono popunjavanje etera. Smireni tempo njezine produktivnosti u skladu je i s njezinim pjesmama i jamči da ćemo i u budućnosti od nje moći očekivati kvalitetne, uravnotežene i zaokružene uratke, kao i ugodna koncertna iskustva svaki put kad odluči proći našim susjedstvom. Gdje je i više nego dobrodošla.