Legendarni underground glazbenik, pisac i glumac, Damir Avdić (aka Graha, Diplomatz, Bosanski psiho) u zabočkoj Zelenoj dvorani (Green Room) u subotu, 1. listopada 2011. promovirao je upravo za Algoritam objavljenu zbirku pjesama „Kuda sestro?“ te nakon nje održao jednosatni koncert.
„Kuda sestro“ prva mu je zbirka pjesama Damira Avdića i ujedno treće izdanje, nakon romana „Na krvi ćuprija“ (po kojem je napisao i odglumio monodramu „Most na krvi“, gostovao je u Zaboku) i „Enter Džehennem“ (čiji nastavak slijedi do kraja ove godine). Zbirku čine tekstovi pjesama s njegova tri albuma: „… od trnja i žaoka“ (Slušaj najglasnije! + časopis „Fantom slobode“), „Mrtvi su mrtvi“ i „Život je raj“ (oba za Moonlee records), te neke još neobjavljene, koje najavljuju novi album. Prije solo karijere bio je pjevač tuzlanskog punk-hc benda Rupa u zidu koji je objavio pet albuma.
Promocija zbirke trajala je prekratko, urednik knjige Kruno Lokotar predstavio je autora u nekoliko rečenica, pa je nakon par odrecitiranih pjesama i još jednog kraćeg osvrta Avdić uzeo gitaru u ruke i napravio ono što mu najbolje ide – pjevanje i sviranje gitare. Svi albumi mogli su se, kao i knjige, nabaviti na štandu kod ulaza (jedna kupnja vam je platila ulaz koji je bio 20 kuna), po 60 kuna, što su mnogi i napravili, pogotovo nakon koncerta koji nikog nije mogao ostaviti ravnodušnim.
Sve uz bolno iskrene tekstove koji „utopijom doje“, ilustrirane rifovima gitare koja se pretvara u pušku – bajonetu, mitraljez, grmljavinu i buku, uz njegovo recitiranje, izvikivanje, urlikanje, vrištanje, šapat, hodanje, marširanje i bacanje po bini i ispred bine – ovog genijalnog performera treba vidjeti uživo i doživjeti njegovu neizmjernu energiju. Avdić je najavio i skorašnji izlazak četvrtog albuma „Mein kapital“, na kojem će biti 12 pjesama, za koje je rekao da su sve ljubavne, kao i naziv albuma(!?)
Nema sumnje da će i dalje biti provokativnih, ironično-sarkastičnih pjesama, stihova, parola, a da oni koji su ga zapamtili samo po psovkama ili nekim sjajnim rečenicama (gotovo je care moj, ni pjesma nije ista, ova bagra oko nas na remiksima igra) – kritikama totalitarizama („Bratstvo i jedinstvo je završilo na dva flora“), potrošačkog društva te lažnih boraca (npr. „ušminkani antiglobalisti“) za svašta (opisani posebno u njegovoj najpoznatijoj pjesmi „Umreži se“ gdje savršeno zabija protiv Facebooka) mogu dobiti još koju dimenziju više.
U tome svakako pomaže i iščitavanje zbirke jer uživo je neke tekstove, pa i slušajući albume, teško dešifrirati, mada neke pjesme (posebno ljubavne) slabije podnose papir. Majstore, kapa dole, a mislim da bi sljedeće diskografsko izdanje morao biti live DVD s nastupa jer bi to zaokružilo sliku o ovom prvoklasnom umjetniku. „Mein kapital“ i prije izlaska mogu proglasiti kandidatom za album godine, što je prošli, u 2010. – svakako bio! „Kuda sestro – u novom mileniju neće biti barikada, u novom mileniju čeka samo intifada?“ I za kraj, imali vi 22 ili 46 godina – pazite se u teretani!