Prošlo je gotovo dvadeset godina od dosad jedine službene ‘best of’ kompilacije Nicka Cavea i njegovih Bad Seedsa, te ne čudi da su bend i izdavač odlučili osvježiti katalog novim i većim kompilacijskim izdanjem koje pokriva i noviji rad. Jedino što pomalo čudi je neobičan izbor nekih od pjesama.
Kompilacija “Lovely Creatures” prati sve razvojne faze Caveovog benda, od londonskih dana kada se The Birthday Party pretvorio u The Bad Seeds 1984. godine, pa do prošlog studijskog albuma “Push The Sky Away” objavljenog trideset godina kasnije. U usporedbi s prethodnim ‘best of’ izdanjem, s prvog albuma “From Her To Eternity” nova kompilacija osim naslovne pjesme donosi i prvi singl benda, obradu Elvisove “In The Ghetto”, koja na izvornoj ploču nije niti utisnuta, već se zajedno s B stranom, “The Moon Is In The Gutter” našla tek na CD izdanju. Sa sljedećeg albuma “The Firstborn Is Dead” tu je, kao i na prethodnoj kompilaciji, samo “Tupelo”, a s albuma obrada “Kicking Against the Pricks” iznenađujuće je odabrana divljačka verzija “I’m Gonna Kill That Woman” John Lee Hookera.
Cave već dugo za najdraži album svog kataloga bira “Your Funeral, My Trial” s kraja 1986. godine, pa je s njega ovdje uz čak tri pjesme (ovaj put uz “The Carny” i “Stranger Than Kindness” tu se našla i “Sad Waters”, ali nažalost ne i mračna naslovna balada) ubačen i albumu naknadno dodan Caveov obračun s novinarima “Scum”, kojeg se moglo naći i na trostrukom izdanju “B-Sides and Rarities” iz 2005. godine. Drugi dio Nickove berlinske (heroinske faze) zabilježene na albumu “Tender Prey” osim singlova “The Mercy Seat” i “Deanna” ovog puta donosi i “Up Jumped the Devil”, a s brazilskog povrtaka u svijest, albuma “The Good Son” tu su tek neizbježne “The Ship Song” i “The Weeping Song”.
“Henry’s Dream” iz 1992. predstavljen je ponovno sa “Straight To You”, kojoj je ovaj put dodana zadnji put nepravedno ispuštena “Papa Won’t Leave You, Henry”, a s “Let Love In” odvje su se našle čak četiri pjesme, od kojih je tu ponovno “Nobody’s Baby Now” (teško ubrojiva u Caveove najveće hitove), ali ovaj put ipak i moćni “Loverman”. S albuma “Murder Ballads” duet s PJ Harvey “Henry Lee” zamijenjen je moćnijim “Stagger Leejem”, a tu je i najveća dosadašnja uspješnica, “Where the Wild Roses Grow” sa Kylie Minogue.
Još jedan od izdašnije zastupljenih albuma je i bolni izlet u minimalizam “The Boatman’s Call” iz 1997., s kojeg su tu, uz singlove “Into My Arms” i “(Are You) The One That I’ve Been Waiting For?” još i “People Ain’t No Good” te prekrasna “Brompton Oratory”, ali isto tako i B strana “Come Into My Sleep”. Zanimljivo je i da su sa sljedećeg albuma “No More Shall We Part” također odabrane dvije balade, “Love Letter” i “God Is in the House”, umjesto radiofoničnih singlova “As I Sat Sadly by Her Side” i “Fifteen Feet of Pure White Snow”, koje bi sasvim sigurno predstavljale logičniji izbor.
Album “Nocturama” naširoko se smatra najskromnijim Caveovim umjetničkim dosegom, pa ne iznenađuje njegova slaba zastupljenost na “Lovely Creatures”, ali svakako još jednom prilično zbunjuje odluka da tu nije jedna od najpuštanijih pjesama Seedsa na radijskim postajama, “Bring It On”, kad već možda nije bilo mjesta za predugačku “Babe, I’m On Fire”. Umjesto njih tu je zgodna “He Wants You” u pratnji još jedne B-strane, mračne balade “Shoot Me Down”.
Dvostruki album “Abattoir Blues / The Lyre of Orpheus” iznjedrio je šest pjesma, po tri sa svake od ploča, a “Dig, Lazarus, Dig!!!” čak pet. Kolekciju zatvaraju tri singla i naslovna pjesma s “Push the Sky Away” iz 2013., a posljednji album “Skeleton Tree” snimljen je nakon što je ova kompilacija kompletirana, budući da je njezino izdavanje odgođeno nakon smrti Caveova sina Arthura. Kompilaciju prati i DVD s intervjuima i brojnim izvedbama pjesama koje su se našle na kompilaciji, od kojih među najzanimljivije ovdašnjoj publici spada izvedba pjesme “Into My Arms,” zabilježena na nastupu Bad Seedsa na INmusic Festivalu na zagrebačkom Jarunu 1998. godine.
Naravno da je novo izdanje Caveove retrospektive većega obujma bilo potrebno i očekivano, te da među četrdeset i pet pjesama koje su se na njemu našle nema ni jedne za koju bi se moglo reći da je loša, ali svakako se može ustvrditi kako je u dosta slučajeva riječ o nekonvencijalnom, ako ne i osebujnom izborom iz kataloga namrgođenog Australca. No, ne mora svaki “Best Of” na svijetu biti tek kolekcija singlova poredanih leđa uz leđa, već su i više nego dobrodošla i ovakva izdanja koja će dokonom slušatelju uz hitove, koje je sigurno već čuo, servirati i koji tzv. ‘deep cut’ ili B-stranu kao prilog.
Ocjena: 9/10
(Mute, 2017.)