Aktualna Močvarna sezona eksperimentalne i improvizirane glazbe u četvrtak je kulminirala nastupom jednog od njezinih najznačajnijih aktera, krautrock legende po imenu Damo Suzuki.
Kako je i najavio u nedavnom intervjuu, pjevač nekadašnjih Can predvodio je samo za ovu priliku okupljeni bend čije je članove upoznao tek pri dolasku u klub na Savskom nasipu i uz čiju je pomoć svaku „instant kompoziciju“ gradio od nule, puštajući je da se razvija potpuno slobodno, bez ikakvih ograda i struktura. Takav pristup s lakoćom se može pretvoriti u bezidejno „prangijanje“ i bezuspješnu potragu za sviračkom kemijom, onim tajnim sastojkom koji svaki pravi bend mora imati, ali ga je nemoguće naučiti ili umjetno stvoriti. U Močvari, međutim, nije bilo mjesta strahovanjima jer je već tijekom prve izvedbe bilo jasno da je pred nama fantastična koncertna večer.
Organizator je Suzukiju teško mogao odabrati boljih 10 (ako sam dobro izbrojio) „sound carriera“ pošto je riječ o glazbenicima koji su nebrojenim suradnjama i zajedničkim projektima razvili gotovo telepatsku povezanost. Nadalje, bilo je i više nego očito da su upravo Can jedan od sastava koji su izvršili presudan utjecaj na članove Šumskih i Šumova protiv valova, kako izravno tako i putem svih onih koje su inspirirali posljednjih desetljeća. Treba napomenuti i da su se u četvrtak prilično prilagodili „zvijezdi večeri“ pa ste u njihovim improvizacijama svako malo mogli prepoznati nepravilne ritmove, fluidne bas dionice i svemirske ulete sintesajzera Damovog slavnog bivšeg benda. Čitavu priču s malo avangardnog jazz/funka Trobeca, Cul-De-Saca, pa čak i Haustora u eksperimentalnijim trenucima proširila je i zaokružila puhačka sekcija s neizostavnima Damirom P. Kafkom i Igorom Pavlicom.
Sam Damo Suzuki, pak, predstavio se u znatno blažem i prohodnijem izdanju, pogotovo ako ste ga, poput potpisnika ovih redaka, prije desetak godina gledali u Teatru &TD. Tada je stihove, nerijetko izvođene na nepostojećem jeziku, ne samo pjevao već i šaptao, vrištao i „obogaćivao“ nekim čudnim zvukovima za koje niste mogli vjerovati da dolaze iz nečijeg grla. Svoje hipnotičke, repetativne mantre u četvrtak je izvodio na engleskom, jasno i uvjerljivo poput najboljih rock vokala, dokazujući da ga glas još uvijek besprijekorno služi, posebno u laganijim, „prijelaznim“ dionicama u kojima je u prvi plan izbijalo skoro pa Beefhartovsko režanje.
Močvara je bila fino popunjena i po pitanju temperature bliža sauni nego klubu, a regularnih sat vremena svirke završilo je neumornim i neuobičajeno dugim pozivanjem na bis. Premda se činilo kako se na stage više nema namjeru vraćati, Damo Suzuki ipak nam se još jednom ukazao i svoj „arsenal“ od tri gitare, dva seta klavijatura, ritam-sekcije i puhača ponovno poveo na putovanje psihodelijom, post rockom, avangardnim funkom, world musicom i jazz improvizacijama rušeći i iznova gradeći sve postojeće strukture i pravila kompozicije.
U konačnici, teško je zamisliti da će na aktualnoj ili nekoj od sljedećih turneja pronaći „sound carriere“ s kojima će se bolje razumijeti i čiji će mu senzibilitet više odgovarati, zbog čega se zaista nadam da ćemo u skorijoj budućnosti doživjeti reprizu ovog zaista fenomenalnog koncerta.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
