Susret ljubitelja filmskih i glazbenih festivala koji se održao od 6. do 9. srpnja u zagorskom dvorcu Veliki Tabor, bio je doživljaj ispunjen prekrasnim ljudima i popratni program ispunjen aktivnostima koje odmaraju dušu i tijelo.
Drugi vikend u srpnju, kad se temperatura na zagrebačkom asfaltu penje preko 40 stupnjeva trebalo je pobjeći negdje u okrilje zelenila. Odluka napokon posjetit 15. Tabor Film Festival nije teško pala. Do Velikog Tabora teško se može doći bilo kojim prijevozom osim nekog u vlastitom aranžmanu. Željeznica će vas ostaviti na pola puta, u Zaboku, a za 65 kilometara od Zagreba autobusima treba nešto manje od dva sata. No jednom kad se stigne do dvorca na brdu u radijusu od 15 kilometara nalaze se čak četiri termalna kupališta: Rogaška, Tuheljske i Krapinske toplice i Terme Olimia. Odmah je jasno da je ciljana publika Tabor Film Festivala s obje strane granice, koja je nažalost zbog žilet žice položene među pitomim bregima jasnija nego ikada u povijesti ovog kraja.
Produženi vikend za sve koji su si to mogli priuštiti u kampu, hotelu, posuđenoj, iznajmljenoj ili vlastitoj kući počeo je u četvrtak daleko od asfalta koji se topi, gužve na autocesti i sličnih gnjavaža.
U maniri Književne groupie ovo je trenutak kad bi presrela putem do dvorca neku poznatu osobu, na primjer iz političkog života te se zgodno našalila s njom oko nevjerojatne kakvoće postojanja na bezdanu državne blagajne. A nakon petnaestog piva koje je btw. koštalo 15 kuna. Zapravo, u blagoj gužvici koja se stvorila oko super-ljubaznih volontera na ulazu vidjela sam samo zebu ili crvenrepku kako je u brišućem letu napuštala ljudsku blizinu.
Kampiranje
U četvrtak su šatori niknuli na najboljim i najhladovitijim zaravnima podno dvorca, u blizini improviziranog tuša, podalje od festivalske vreve. U subotu su šarene gljive već obgrlile vanjske zidove Tabora. Festivalski kamperi najdivnija su i najsnalažljivija vrsta stanara, a oko Tabora ih se sjatilo baš nekako taman da su sva mjesta popunjena i da nema gužve. Noći su sve odreda bile ugodno tople, a dani vrući pa su šatori više služili kao zaštita od jutarnjeg svjetla nego što su stvarno bili potrebni za spavanje. U danima toplotnog vala spavanje pod vedrim nebom, na zraku punom šumskog kisika je najluksuzniji smještaj. Na povezanost s prirodom i festivalski kamperski bonton posjetitelji su bili upućeni već unaprijed, a objašnjenje o nedostupnosti wi-fi veze simpatično je upućivalo da se treba družiti s prisutnim, a ne virtualno prisutnim ljudima. Organizatori su publici ponudili cjelodnevne shutle linije do toplica i naravno popuste od pola vrijednosti ulaznice u Tuhelj i Olimiu.
Hrana
Neposredno na lokaciji Tabora ponuda se uglavnom bazirala na fast foodu, pivu i gemištu koji je nezaobilazan izbor u Zagorju. Posebno me razveselila škrinja sa sladoledom na kuglice, među kojima se našao i zanimljiv novi okus bazge, hladno osvježenje u vrućem danu. Mini mljekara Veronika koja je smještena podno Tabora u Desiniću instalirala se na lokaciji sa pokretnim dućanom koji su organizatori duhovito nazvali Veronika hangover corner. Kako je radno vrijeme Veronikinog dućana na kotačima bilo u prijepodnevnim satima nisam ga uspjela obići no oni kojima je trebalo mliječno osvježenje za doručak su vjerujem dobro iskoristili ovu ideju.
Četiri dana fast fooda i jogurta može biti zamorno no to se na TFF-u nikako nije moglo dogoditi zahvaljujući kulinarsko vrtnoj zadruzi Okus doma koja je svojim pop-up catteringom uveličala kulinarsku kultiviranost cijelog događaja. Njihov aktivizam nije samo smislen on je i jako ukusan. Gurmanska oaza Zagorske kuhinje, izletište Grešne Gorice smještene su tek petnaestak minuta hoda niz breg kroz od Tabora, kroz šumarke i travnjake. Kako Zagorski zrak za sobom dovuče glad ta šetnja do štrukli na juhu, zapečenih štrukli, domaće tlačenice, raznih kobasica, buđole i namaza od masti i čvaraka te štrudli i bučnice bila je sve samo ne tlaka. Prekrasno, pitomo okruženje Grešnih Gorica za vrijeme trajanja TFF-a nudilo je intimniji ugođaj za druženje. Naročito je tom dojmu pridonijelo odsustvo glazbe pa se uz ukusne zalogaje u smiraj dana moglo uživati u ptičijem pjevu i jednoličnom ritmu zrikanja zrikavaca.
Filmovi
Program TFF-a fokusirao se na format kratkog filma i bio je smješten u prizemlju stoljetnih zidina koje su nudile hladovito utočište u vrelim dnevnim satima.
Selektori su u slaganju programa uzeli u obzir kapacitet projekcijskih prostorija i vrijeme koje im je bilo na raspolaganju no tražilo mjesto više. Unatoč tome što je Tabor nevelik dvorac trebalo se malo potruditi pronaći ta hladovita mjesta projekcija.
Oko 21 sat kad bi se spustio mrak filmska publika okupljala se u dvorištu dvorca i na velikom platnu svaku večer imala prilike uživati u pomno odabranim projekcijama. U subotu organizirana je Večer žive publike. Prikazano je 17 kratkih filmova koje je publika ocjenjivala podizanjem u zrak crvenih i zelenih balona. Film koji je publika nagradila s najviše zelenih balona odnio je nagradu Vox Veronicae – kanadski film Prostorno Putovanje/Voyage Spatial koji je režirao Guillermo A. Chaia.
Međunarodni žiri u sastavu Renata Gaşiorovska, Michael Pattison i Maja Krajnc nagradu za najbolji film festivala – Grand Prix – dodijelio je njemačkim redateljima Alexanderu Lahu i Volkeru Schlechtu za animirani dokumentarni film “Kraj – ženski zatvor u Hohenecku/Kaputt”, temeljenom na intervjuima s bivšim zatvorenicama ozloglašenog zatvora. Osim Grand Prixa, žiri je dodijelio i dva posebna priznanja filmovima “Ako ljudi poput nas prestanu postojati/If People Such As We Cease to Exist” filipinske redateljice Sheile Anne Mae Manasce, te filmu “Ubijajući Klausa Kinskog/Killing Klaus Kinski” kolumbijskog redatelja Spirosa Stathoupoulosa.
O filmovima iz domaće konkurencije odlučivao je žiri čiji su članovi prošlogodišnji pobjednik Tabora Andrija T. Mardešić, Hana Jušić i Olaf Möller. Domaći žiri najboljim je proglasio dokumentarni film “Oni samo dolaze i odlaze” u kojem redatelj Boris Poljak tematizira susret dvaju svjetova na najpopularnijoj splitskoj plaži. Split je mjesto radnje i filma “Med i mliko” Marka Jukića, kojem je domaći žiri dodijelio posebnu pohvalu, a istu je dobio i Tomislav Šobanu za film “Nije odgoj” o neobičnom odnosu profesora i studentice slikarstva.
Nagradu TFF-a tj. Veronikinu lubanju osmislio je i izveo Tomislav Zidar, dizajner nakita, originalan i cijenjen među mnogobrojnim obožavateljima. Pobjednici na Taboru doista se okite nagradom. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
