Kompilacija stvorena da bi se prodala jedna nova, iako bitna pjesma (obrada Bowiejevog hita “Heroes”), pa joj je pridruženo još deset neujednačenih obrada iz raznih faza karijere ipak donosi uvid u eklektičnost ukusa Lemmyja Kilmistera, te njegovu predanost prilagođavanju tuđih pjesama svom jedinstvenom izričaju.
Prošla će godina ljubiteljima glazbe ostati urezana u pamćenje ponajviše zbog broja legendi rock and rolla koje su svijet napustile u tom ukletom razdoblju, a cijeli niz započet je četiri dana prije ulaska u 2016. upravo smrću frontmena Motörheada, velikoga Lemmyja Kilmistera. Dva tjedna kasnije svijet je zabezeknuo vjerojatno i najšokantniji odlazak godine, onaj drugoga otočkog boga, Davida Bowieja. Lemmy je umro četiri dana poslije svog sedamdesetog rođendana, a Bowie samo dva dana poslije svog šezdeset i devetog.
Najavom albuma “Under Cöver”, kompilacije obrada koje je Motörhead snimio na pločama između 1992. i albuma “March ör Die”, te onog posljednjeg objavljenog za Lemmyjeva života, “Bad Magic” iz 2015., otkrili smo još jedan oblik kozmičke povezanosti ove dvojice velikana, a to je činjenica da je jedna od posljednjih pjesama koje je Kilmisterov bend snimio upravo obrada Bowiejeva hita “Heroes” s istoimenog albuma objavljenog prije četrdeset godina, a to je ujedno i jedina dosad neobjavljena pjesma koja je našla mjesto na “Under Cöver”, te stoga jamačno privlači i najviše pozornosti u ovoj kolekciji.
Premda je na koncu izostavljena s “Bad Magic” u korist druge obrade, a riječ je o “Sympathy for the Devil” The Rolling Stonesa, također uvrštene na “Under Cöver”, u pitanju je tipično snažna izvedba ljubavne balade koja svoju moći crpi upravo s odmakom, a dio te moći vjerojatno bi ostao utopljen u ostatku albuma da je na njemu objavljena, pa time i izgubljen bez uvida u povezanost sudbina njenog autora i izvođača ove verzije.
Osim olimpskih figura rocka, Bowieja i spomenutih Rolling Stonesa, koji su zastupljeni i s obradom “Jumping Jack Flash” (od koje je “Sympathy” ipak nadahnutija i bolja), “Under Cöver” donosi i Motörheadove izlete u punk (neizostavana “God Save the Queen” Sex Pistolsa i nešto manje upečatljiva “Rockaway Beach” Ramonesa), i naravno dosta metala (odlična “Breaking the Law” Judas Priesta, “Starstruck” Rainbowa/Dia s Biffom Byfordom iz Saxona na vokalima, te ubojiti “Whiplash” s prvijenca Metallice, za koji je Motörhead nagrađen i Grammyjem prije dvanaest godina).
Najstariji unosi na “Under Cöver” su ujedno i najpr0blematičniji, “Cat Scratch Fever” samom činjenicom da je riječ o pjesmi groznog Teda Nugenta koji je sveopćom užasnošću svoga bića kompromitirao svoj rad do te mjere da ga više ne može rehabilitirati čak ni jedan Lemmy Kilmister, a “Hellraiser” iz treće instalacije istoimenog horor serijala prvenstveno zato što je uz Ozzyja Osbournea i Zakka Wyldea i Lemmy jedan od koautora pjesme, pa je se ne može smatrati obradom u punom smislu riječi. Stoga čudi da u ovu kolekciju umjesto nje nije uvrštena neka prava obrada, kao primjerice hit “Louie, Louie”.
Kod ocjenjivanja ovakvih kompilacija treba razmotriti je li riječ o ostvarenju koje je zavrijedilo smisleno mjesto u
katalogu izvođača ili je pak u pitanju brzinski sklepan izbor namijenjen isključivo zaradi, u ovom slučaju potaknut nedavnom smrću frontmena benda. U slučaju albuma “Under Cöver”, nažalost više težimo potonjem zaključku, da je riječ o proizvodu osmišljenom kako bi se prodala jedna nova, iako bitna pjesma (“Heroes”), pa joj je pridruženo još deset neujednačenih obrada iz raznih faza karijere. Što ne znači da je riječ o ploči koja nije vrijedna slušanja, već tek da bismo od budućih posthumnih izdanja glazbe Motörheada voljeli dobiti više od toga.
Ocjena: 6/10
Silver Lining Music/Motörhead Music, 2017.