Šesti album tridesetsedmogodišnje Lizz Wright suradnja je s producentom i kantautorom Joeom Henryjem, a donosi jednu autorsku pjesmu te devet obrada čiji spektar seže kroz sto godine bogate američke glazbene povijesti.
Američka pjevačica Lizz Wright, poput Arethe Franklin, a i mnogih drugih, odrasla je u crkvi. Otac joj je bio svećenik u malom mjestu u Georgiji, pa je prvi dodir s glazbom doživjela kroz gospel, a zatim i kroz slatki soul američkoga Juga. Ta glazba ju je pratila kroz cijelu karijeru, pa tako i na šestom u nizu njenih albuma nazvanom jednostavno “Grace”. Producent ovog albuma je ujedno i jedan od najvećih stručnjaka za njezin glazbeni izričaj, Joe Henry, koji je, osim majstorskog potpisa u zvuku ovih pjesama, Lizz predstavio i sedamdeset pjesama, od kojih je ona odabrala deset koji će završiti na albumu. Spektar seže kroz sto godina američke tradicije, od svevremenih do suvremenih, a Lizz ih sve redom izvodi s puno duha i poštovanja u slatkom glasu.
Album započinje pjesmom “Barley” američko-kanadskog dua Birds of Chicago, s njihovog odličnog prošlogodišnjeg albuma “Real Midnight”, koji je također producirao Henry. Sama pjesma je čudo modernog gospela, ali izvedbi Wright nedostaje izravne sirovosti originala na kojemu je divnom glasu Allison Russell aranžmanski oskudno suprotstavljen samo pljesak u kontri, bas bubanj i def. Lizz ima jednako impresivan glas, ali dodavanje cijelog benda pjesmu čini manje upečatljivom od izvorne. Ipak, i takva spada među najbolje na “Grace”.
Autorica pjesme “Seems I’m Never Tired Lovin’ You” je Carolyn Franklin, mlađa sestra gore spomenute Arethe, a najpoznatiju verziju izvodila je velika Nina Simone. Wright i Henry svoju verziju transformiraju od soula u gospel, uvodeći na pola puta zadivljujući crkveni zbor iz Atlante koji pjesmu uznosi ravno na nebo. Pjesmu “Singing In My Soul” je, pak, proslavila sestra Rosetta Tharpe čija glazba u posljednje vrijeme postaje naširoko cijenjena i obrađivana. Wright je ne izvodi razigrano kao Rosetta, već s nježnijim swingom koji je više u skladu s općom atmosferom albuma.
“Southern Nights” je skladba nedavno preminule legende New Orleansa Allena Toussainta, čiji su posljednji albumi kao što su “The Bright Mississippi” i posthumni “American Tunes”, te suradnja s Elvisom Costellom “The River in Reverse” također producentski rad Joea Henryja, a snolika verija Wrightove predstavlja je kao laki vjetrić pod zvjezdanim nebom Juga. “What Would I Do” Raya Charlesa vraća album u crkvu, tamo gdje stvari najbolje funkcioniraju.
Zanimljivo je kako je pri odabiru pjesama suvremenih kantautorica izbor uzastupno padao na kanadske pjevačice. Osim Russell iz Birds of Chicago koja je iz Vancouvera, naslovnom pjesmom zastupljena je i Rose Cousins (pogodite tko je producirao njezin posljednji album, “Natural Conclusion”, s kojeg je ubrana “Grace”), te K.D. Lang s baladom “Wash Me Clean”. “Stars Fell on Alabama” je jazz standard koji su izvodili svi od Billie Holliday do Franka Sinatre, a na ovoj ploči krasi je gitara Marca Ribota. U cijelu priču uklapa se po zemljopisnoj osnovi, dok je na onoj duhovnoj to slučaj s obradom “Every Grain of Sand”, vjerojatno najljepše pjesme iz religijske faze Boba Dylana. Album zatvara jedina autorska pjesma albuma, “All The Way Here”.
“Grace” je kolekcija odlično i odabranih i izvedenih pjesama, nakon kojeg ćemo rado i sa zanimanjem iščekivati njezin daljnji rad. A sljedeći autorski uradak Joea Henryja dolazi nam već za mjesec dana u obliku njegovog petnaestog studijskog albuma, “Thrum”.
Ocjena: 8/10
(Concord Music Group, 2017.)