Kako su The Killers, četvorka iz Las Vegasa trajno oduševljena gotovo svime što se u pop glazbi događalo osamdesetih, postali jedan od najpopularnijih pop-rock sastava današnjice vjerojatno nikada neću moći shvatiti i prihvatiti, ponajmanje nakon preslušavanja petog im studijskog albuma ‘Wonderful Wonderful’.
Grupa Brandona Flowersa započela je karijeru s nekoliko sjajnih singlova („Somebody Told Me“, „Mr. Brightside“) i vrlo solidnim prvijencem „Hot Fuss“, no tada su zaključili kako „hoće sad i hoće sve“ te svom retro amalgamu synth-popa i indieja na sljedećim izdanjima pridodali britanskoj i američkoj publici toliko drage arena rock refrene.
Novih 10 pjesama tu uspješnu formulu sasvim očekivano ponavlja do najsitnijeg detalja, uz nemale sličnosti i s Flowersovim samostalnim radovima, posebno u skladbama u kojima gitare „nema ni za lijek“. Killersi na „Wonderful Wonderful“ tako naizmjenično žele biti OMD, Talk Talk, Tears For Fears ili Level 42, odnosno U2, Simple Minds, donekle i David Bowie, pri čemu rijetko uspiju ostati na pravoj strani zamišljene linije koja razdvaja utjecaje od potkradanja. Singl „The Man“, primjerice, zvuči kao nešto što bi u vrijeme „Famea“ odbacio Bowie, „Life To Come“ drugorazredni su Simple Mindsi iz sredine osamdesetih, dok „Tyson vs Douglas“ evocira „Born In the USA“ fazu Brucea Springsteena.
Iznimke su tek naslovna stvar, koja se iz Echo & The Bunnymen uvoda pretvorila u jedan od njihovih najemotivnijih i najboljih refrena, te melodičan spoj New Ordera i Placeba u „Run For Cover“, usprkos nepotrebnom i pomalo konfuznom citiranju Marleyjeve „Redemption Song“ u slučaju ove druge.
S obzirom na bolno očiti nedostatak originalnosti, naziv posljednje pjesme „Have All The Songs Been Written?“ djeluje poput zajebancije na vlastiti račun, dok joj u glazbenom smislu nije moglo pomoći ni nekoliko lijepih solo dionica gostujućeg Marka Knopflera.
„Wonderful Wonderful“, kao i The Killers općenito, u konačnici su samo još jedan dokaz igre na sigurno današnje glazbene scene i svih njezinih aktera, od diskografa do koncertnih promotora i mainstream publike. Samim time, činjenica da je novi album benda, koji vlastiti zvuk temelji na onima najuspješnijih izvođača nekih za glazbu puno isplativijih dekada, debitirao na vrhu top-lista kako u Britaniji tako i u SAD-u, potvrđuje da se neke stvari u pop biznisu nikada neće promijeniti, čak ni nakon svih tektonskih udara koje je prouzročio internet.
Ocjena: 4/10
(Island, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
