Mjesec dana od objave posljednjeg studijskog albuma ‘Resurgam’, Fink je po drugi put posjetio Zagreb, točnije klub Močvaru koja ga je još jednom toplo dočekala i još toplije ispratila.
Fin Greenall, odnosno Fink dobar je primjer pronalaska glazbene niše, a time i publike na modernoj sceni zagušenoj ponudom. Kao iskusni producent koji je u devedesetima bio oduševljen elekronikom i bristolskom scenom stopio je to iskustvo s ljubavlju prema bluesu i rocku, kreiravši pri tome primamljivi bastardni spoj koji korespondira kod šireg sloja slušatelja, posebice onih mlađih.
Utkao je u svoj izričaj weltschmerz grungea, stoner i post rocka podlažući pod njega chillout organski ritam. Sukobio je tako dvije struje i dobio derivat ‘pumpajuće sjete’ koju izvode izvrsni interpretatori kojima se okružio kao da kojim slučajem pripada nekom avangardnom jazz miljeu. U biti, od jazzera je Greenall ‘pokupio’ toplo i kulersko obraćanje publici mirnim i ugodnom tonom između pjesama, čime je dodatno začinjen taj moderni campfire ugođaj uz pjesme o boli koje s lakoćom donose terapeutski učinak.
Zbog navedenog, Fink bi se moglo iskritizirati kao hladnokrvno ciljani produkt, no ne može se zanijekati s koliko je puno duše Greenall na pozornici uživljen u kovitlajuću i neuhvatljivu glazbenu magiju koju šamansko dozira iz pjesme u pjesmu.
Prvi koncert Finka u Močvari održan u prosincu 2015. ostao je upamćen kao toplo-hladno iskustvo, poput glazbe koju izvodi – dok je snježna mećava te prosinačke večeri blokirala promet i svaku želju za izlaskom potencirajući strah organizatora od propale večeri, klub se izvan svih očekivanja ispunio publikom spremnom za zajedničko vrhunsko glazbeno ‘grijanje’. Izuzmu li se vremenske prilike ugodnog babljeg ljeta u tijeku, drugi nastup u sklopu programa Začarana Močvara u četvrtak je dupkom ispunio klub na Savi u želji publike za novim ekstatičnim iskustvom.
Iako je Fink kraj Močvare imao pun kamion scenske opreme koju koristi za veće koncertne prostore i iako je bina Močvare bila opremljena samo njenim djelićem, po svemu sudeći, ‘obični nastup u omanjem klubu’ bio je poseban za grupu.
Svaka pjesma ispraćana je gromoglasnim i dugačkim aplauzima uz vriske oduševljenja. Greenall je i sam priznao u obraćanju publici, kako postoje posebni nastupi i za publiku i za sam bend neovisno od mjesta gdje se događaju. „Ovo je jedan od takvih koncerata“, izjavio je pred kraj, no nije ostao samo na riječima. Koncert je nastavljen i nakon što su na bisu odsvirane „Biscuits“ i „This Is The Thing“ s kojima bend redovno zatvara nastupe na turneji ove jeseni.
Bila je to istinska situacija u kojoj se bend i publika ne mogu i ne žele odlijepiti jedni od drugih konstantno produžujući glazbeni klimaks. S jedne strane gledano, super je što je Močvara opet bila ispunjena i što je došla kao čvrsta potvrda da Fink u Zagrebu posjeduje sigurnu i odanu bazu obožavatelja, no dobar glas bi se trebao proširiti i idući put Greenalla i ekipu vrsnih instrumentalista i perkusionista doživjeti u nekom većem prostoru. Šteta bi bilo da kamion pun opreme za scenski spektakl (benda koji ga je u stanju pružiti) idući put stoji parkiran i neotvoren.