Katalog Toma Waitsa objavljen na etiketi ANTI- tijekom narednih mjesec i pol dana doživjet će nova remasterirana izdanja u fizičkom obliku, dočim su digitalna izdanja već postala dostupna, pa ćemo tu dobrodošlu priliku iskoristi za povod šetnji kroz to treće poglavlje Waitsove karijere.
U pregledu reizdanja kataloga Toma Waitsa s etikete ANTI- zasad preskačemo album “Real Gone” iz 2004., budući da, nažalost još nije bio dostupan u remasteriranom izdanju i s novim miksom u trenutku pisanja ovog teksta. Prelazimo tako odmah na sljedeći korak, trostruku kolekciju “Orphans: Brawlers, Bawlers & Bastards” izvorno objavljenu 2006. godine.
Trideset pjesama u trajanju preko tri sata objavljeno u ovoj zbirci donijelo je nešto novih pjesama, nešto onih koje nisu našle mjesto na službenim studijskim izdanjima, neke pjesme pisane za filmove, a sve to podijeljeno prema tri glavna stila. Prvi disk, “Brawlers”, udomio je one žešće među njima, dočim je “Bawlers” bio rezerviran za balade. Na trećem disku, “Bastards”, našli su se eksperimentalniji radovi, spoken-word materijal, poneka obrada i sve što se načelno nije moglo podijeliti u prve dvije skupine.
Kompulzivni sakupljači Waitsova rada mogli su se uz nešto truda dotad iz bespuća interneta, kao i međusobnom trampom, dotad upoznati s dobrim dijelom ovih “siročića”, ali bilo je tu i sasvim novog materijala koji su dočekali s posebnim zanimanjem. Pjesma izabrana za singl, “Lie To Me” bila je jedna od takvih, a obilježava je prljavi garažni, pomalo rockabilly zvuk na kakav od Waitsa dotad nismo navikli. I “LowDown” koja je slijedi, također je bila potpuno nova i slična zvukom, što je dalo naslutiti kako je Waits vjerojatno imao u planu snimiti poseban album u tom stilu, pogotovo jer bi im se mogla pridružiti i “All the Time” koja se pojavljuje kasnije na ovom disku.
Pjesmu “2:19” također nismo imali priliku čuti u Waitsovoj izvedbi, ali ista se našla, možda u čak i superiornijoj izvedbi, na albumu bluzera Johna Hammonda “Wicked Grin” iz 2001. godine. Za pjesmu “Fish in the Jailhouse” imali smo priliku čuti iz nekih intervjua, a sada smo napokon i čuli tu funky stvar o zatvoreniku koji se hvale da uz pomoć riblje kosti može provaliti bilo koju bravu, a te večeri u kaznionici serviraju riblji obrok. Možemo samo žaliti što se u ovoj kolekciji nije našla i “Good Dogwood” koju je navodno napisao s Keithom Richardsom za vrijeme sessiona snimanja albuma “Bone Machine”, a koja je ispovjed čovjeka koji je napravio križ na kojem je razapet Isus (“I hung my Lord on the good dogwood”).
“Bottom of the World” bila je jedina balada među “kavgađijama”, a snimljena je za dokumentarac “Long Gone”, a “Lucinda” je postala favoritom nakon što je njome Waits otvarao koncerte veličanstvene turneje “Glitter & Doom” koja je uslijedila nakon objave albuma. Uživo ju je izvodio kao medley s Leadbellyjevom pjesmom “Ain’t Going Down to the Well”, također uvrštenom na prvi disk, a čiji je refren znao ubacivati u izvedbu pjesme “Gun Street Girl” s albuma “Rain Dogs” na turneji 1999. godine. Čini se kako je spomenuta blues pjesma nastala na istom sessiona kao i gospel broj koji je slijedi, “Lord I’ve Been Changed”, još jedna pjesma koja je najavljena na gorenavedenom albumu Johna Hammonda mlađeg.
“Puttin’ on the Dog” je još jedna pjesma iz filma (“Liberty Heights” iz 1999.), kao i “Sea of Love” iz istoimenog filma s Alom Pacinom u glavnoj ulozi, a “Walk Away” se izvorno našla na jednom od najboljih soundtrackova devedesetih, onoj filma “Dead Man Walking” Tima Robbinsa. Tu je i jedna obrada Ramonesa, “The Return of Jackie and Judy”, snimljena za tribute album “We’re a Happy Family”, B-strana singla “Hold On”, “Buzz Fledderjohn”, te “Rains on Me” napisana u suradnji s Chuckom E. Weissom, Waitsovim dugogodišnjim najboljim prijateljem opjevanim u mnogim njegovim pjesmama, a izvorno objavljena na sjajnom Weissovom albumu “Extremely Cool” koji je producirao Waits, dok je svojevrni kuriozitet “Road To Peace” koja govori o beskonačnom sukobu Izraela i Palestine, a predstavlja rijedak izlet ovog kantautora u dnevnopolitičke teme.
Na disku “Bawlers” Waits je okupio materijal koji prikazuje njegovo drugo lice, ono majstora koji je sposoban stvoriti melodije toliko lijepe da će u kombinaciji s njegovim jedinstvenim hrapavim glasom slomiti i najtvrđe srce. Prva od njih je minijatura za djecu “Bend Down the Branches” iz crtića “Bunny”, a slijedi je “You Can Never Hold Back Spring” napisana za film Roberta Benignija, Tigar i snijeg. “Long Way Home” je, kao i “Jayne’s Blue Wish”, izvorno sa soundtracka filma “Big Bad Love”, na kojem su se našle u kontrastu s pravim blagom prljavog bluesa s etikete Fat Possum, a prethodna je postala popularna u verziji Nore Jones koja ju je uvrstila na svoj album “Feels Like Home”.
Među “cmizravcima” nije bilo toliko dosad neobjavljenih pjesama kao na prvom disku, ali one koje su se našle tamo bile su itekako vrijedne, poput balade o ubojstvu “Widow’s Grove” ili predivnog izvatka s albuma “Blood Money”, “Shiny Things”. Kao i na “Brawlers” i ovdje se našlo mnogo pjesama iz filmova, kao što su “Never Let Go” iz “American Heart” s Jeffom Bridgesom ili “Take Care of All My Children” iz dokumentarca “Streetwise”, “World Keeps Turning” predivna je balada iz ekranizirane biografije Jasona Pollocka, dok se Little Drop of Poison” pojavila u različitim verzijama u čak dva filma, “The End of Violence”, te u ovdje uvrštenoj boljoj verziji iz crtića “Shrek 2”. Pjesma “It’s Over” također postoji u dvije verzije, ali u njenom slučaju na “Bawlers” je uvrštena ona manje dobra.
“Tell It to Me” je izvorno napisana kao “Louise”, duet s Ramblin’ Jack Elliotom, a “Down There by the Train” pak za Johnnyja Casha koji je svoju verziju snimio na prvom albumu iz hvaljene American serije. “Little Man” je pjesma s albuma jazz saksofonista Teddyja Edwardsa “Mississippi Lad,” a prava je šteta što se na “Orphans” nije našla i njihova druga suradnja “I’m Not Your Fool Anymore” na kojoj Waits izvodi jednu od upečatljivijih vokalnih dionica karijere. “Fannin Street” još je jedna pjesma proizašla sa sessiona Hammondovog “Wicked Grina”, a njena živa verzija će se naći i na koncertnom albumu “Glitter & Doom” koji će uslijediti. Obrade Leadbellyja i Ramonesa s prvog diska dobit će i svoje “Bawlers” parnjake, “Goodnight Irene”, odnosno “Danny Says”, a tu će se naći i standard “Young at Heart” koji je u svojoj izvedbi proslavio Frank Sinatra.
Dolazimo tako do trećeg diska, onog s “kopiladi”, djecom naoko prečudnom za pokazivanje u javnosti, a zvučno nepristupačnijom širem slušateljstvu. Među njima će se naći mjesta za “What Keeps Mankind Alive?” Kurta Weilla iz Opere za tri groša i nevjerojatno pesimistična dječja priča iz Woyzecka Georga Büchnera, poremećena vizija pjesme patuljaka iz Snjeguljice, kao i “Army Ants” u kojoj Waits čita odlomak iz nekakve enciklopedije o kukcima. Među klasičnije pjesme spadaju mračna “Books of Moses”, obrada pjesme Skipa Spencea, glazbenika iz bendova Quicksilver Messenger Service, Jefferson Airplane i Moby Grape, kao i suradnja s bendom Sparklehorse pokojnoga Marka Linkousa, “Dog Door”.
Uglazbljeni stihovi Jacka Kerouaca pojavit će se ovdje u dvije verzije, “On the Road” koja bi mogla biti dio prvog diska, te “Homa I’ll Never Be” koja bi se bolje uklopila na “Bawlers”. Tu je i recitacija pjesme “Nirvana” Charlesa Bukowskog koja se sada daje naslutiti kao moguća inspiracija za jednu Waitsovu staru baladu “Invitation to the Blues” sa albuma “Small Change” iz sredine sedamdesetih. Od ostale spoken-word poezije tu je i “The Pontiac”, te atmosferična recitacija “First Kiss” kakve Waits ubacuje u svoje albume još od ploče “Swordfishtrombones” do “Watch Her Disappear” s “Alice”, albuma koji je zastupljen outtakeom “Altar Boy” (na demo snimkama znanoj kao “What Became Of Old Father Craft?”).
Ima tu materijala koji je i okorjelim fanovima prežak za probavu, a među takvim se najčešće spominje čudan pokušaj hip-hopa i beatbox stila svojstvenog albumu “Real Gone”, a mnogima je loše sjela i obrada Daniela Johnstona, “King Kong”, no Waits ne bi bio to što jest kada ne bi testirao granice onoga što je slušatelju prihvatljivo, nemalo nalik nastojanjima jednog od njegovih uzora, Captaina Beefhearta, na albumu “Trout Mask Replica”. Ploču završavaju dvije priče, tj. vica kakvima je Waits punio rupe u koncertima, otkačenih anegdota kakve šiba iz rukava poput pripitog ujaka na božićnoj večeri. “Bastards” je tako bizarno poglavlje bez kojega dojam ove troglave beštije ne bi bio potpun.
Čistim silinom opsega “Orphans” predstavlje nezaobilaznu točku Waitsova kasnijeg izričaja, a okupljanje tolikih različitosti, noviteta i rariteta na jednom mjestu čii ovu kolekciju pogodnom referentom točkom i za sve koji se tek upoznaju s eklektičnom glazbom ovog promukloga barda. Takvima će se možda treći disk pokazati pretvrdim orahom, ali na prva dva mogu naći sasvim dovoljno poticaja za rađanje jedne velike ljubavi. Zašto je onda ne započeti upravo s ovim remasterima, iako će za nabavku fizičkog izdanja istih ipak trebati pričekati sljedeću godinu.
Ocjena: 10/10
(Anti/Epitaph 2006./2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
