Kanadski pop-rocker Bryan Adams sinoć je dopola napunio zagrebačku Arenu i okupljenima priuštio odmjereno ugodnu i zabavnu večer ispunjenu starim hitovima kao i materijalom s prošlogodišnjeg albuma ‘Get Up’ koji promovira na ovoj turneji.
“Bio sam na nekoliko njegovih koncerta, budući da ga moja žena voli. Čeka te odmjereno zabavna večer soft rocka.” Tim riječima mi se obratio jedan prijatelj iz Engleske kada sam spomenuo da ću izvještavati sa zagrebačkog koncerta Bryana Adamsa. Teško je naći bolje riječi za ono čemu smo sinoć svjedočili na Laništu.
U vrijeme najavljenog ranog početka nastupa (bez predgrupe), unutrašnjost Arene je djelovala kao da bi okupljeni mogli popuniti i puno manji koncertni prostor, a do samog početka situacija se popravila, iako ne bitno. Među posjetiteljima najviše je bilo, čini se, slučajeva kao što je onaj mog prijatelja Engleza: dame koje su u vrijeme osamdesetih i devedesetih, kad je Adams najjače žario i palio, bile u tinejdžerskoj dobi, u pratnji svoje gospode koja bi vjerojatno radije gledala razvoj situacije u nogometnoj utakmici između Hrvatske i Grčke.
Na pozornici je dominirao videozid koji je prikazivao naslovnicu posljednjeg Bryanova studijskog izdanja, “Get Up”, s kojega će pjesme činiti dobar dio nastupa koji će uslijediti. Fotografija bi svako toliko “oživjela” u nekoj pjevačevoj grimasi, što je dalo naslutiti da će dobro osmišljena videoprojekcija odigrati značajnu ulogu na koncertu. I doista, cijelo vrijeme su prikazivani spotovi ili videa s tekstovima pjesama koje bi se uživo odvijale u dvorani, live feed bi se istovremeno miješao s pripremljenim snimkama i slično.
Možemo biti zadovoljni činjenicom da nas je Adams posjetio upravo promovirajući album “Get Up” (koji je producirao slavni Jeff Lynne), budući da pjesme s njega, pogotovo uživo, odišu nekim opuštenim šarmom. Koncert je otvorio s jednom od njih, “Do What Ya Gotta Do” pri kojoj je izveo štos koji je kod nas popularizirao Damir Avdić (ne vjerujem da ga spominjem u kontekstu ovog koncerta), a to je izmijenjivanje triju mikrofona kako bi proveo neko vrijeme pred svakim segmentom publike ispred pozornice, no bočni mikrofoni nisu zvučali jednako dobro kao centralni, pa se taj trik ponovio tek kasnije kada je zvučna slika u dvorani potpuno ujednačena. Još su bolje zvučale pomalo bitlsovska “Don’t Even Try” i zabavna “You Belong to Me”, a čuli smo i “Brand New Day”.
Koliko god solidno zvučale nove pjesme, publika je ipak ponajprije došla čuti najveće hitove, poput onih koje je sredinom devedesetih nizao u filmovima kao što su Tri mušketira, Robin Hood: Princ Lopova i Don Juan DeMarco. Odsvirao ih je, naravno, sve: “All for Love” je priredila upečatljiv finale pod svjetlom podignutih mobitela iz publike (budući da su nam upaljače oduzeli na ulazu), “(Everything I Do) I Do It for You” izmamila je sudjelovanje publike, “Have You Ever Really Loved a Woman?”, a dala je priliku Adamsovom prvom časniku, Keithu Scottu da pokaže i spretnost u flamencu, nasuprot vratolomijama koje je inače priređivao na električnoj gitari, najviše pri izvedbi “It’s Only Love”, u kojoj je sasvim nadomjestio izostanak Tine Turner koja izvorno izvodi pjesmu s Adamsom.
Bryan na pozornici djeluje kao doista duhovit i simpatičan lik prilične energije. Publiku je, očekivano, najviše raspjevao i rasplesao starim hitovima iz osamdesetih, “Summer of ’69” i “Run To You”, a među vrhunce valja ubrojiti i dirljivu izvedbu prilično saharinske balade “Heaven”, koja je i među najtvrđima od onih koji bi radije gledali nogomet, vjerojatno izvukla osmijeh na lice.
Čuli smo i dvije nove pjesme, “Ultimate Love” i “Please Stay”, koje su izašle na upravo objavljenoj kompilaciji “Ultimate”, a na bisu je odsvedbe i obrade standarada starinskoga rock and rolla, ” C’mon Everybody” Eddieja Cochranea i Elvisovu “All Shook Up”, ali izvedbe istih nisu pretjerano premašile aranžmane nekog jačeg benda s jadranskih terasa u kolovozu.
S preko dva sata svirke i čak trideset izvedenih pjesama, Adamsu se ne može prigovoriti da posao nije odradio pošteno. U potrazi za boljim opisom od “odmjereno zabavne večeri soft rocka” s početka teksta, priskočit ću razgovoru koji sam načuo pri povratku s Laništa, a vodile su ga dvije gospođe u najboljim godinama od kojih je jedna komentirala: “Bio je dosta bolji nego kaj sam ga dosad doživljavala. Jer ga dosad nisam uopće ni doživljavala.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
