‘A gdje je revolucija, stoko?’ – Montažstoj u ofanzivnoj defanzivi

Premijera Montažstrojeve predstave ‘A gdje je revolucija stoko?’ u četvrtak u ZKM u neviđenom broju je privukla glumačka i redateljska imena iz zagrebačkog kazališnog života, skoro pa se moglo zaključiti kako tog dana nije održana niti jedna druga predstava u gradu, jer nije ima tko. Kulturni hype par excellence. A gdje je ‘A gdje je revolucija stoko?’ od ‘Mali čovjek želi preko crte’ saznajte u ovom reportu.

Montažstroj - A gdje je revolucija, stoko? (Foto: Montažstroj/Facebook)
Montažstroj – A gdje je revolucija, stoko? (Foto: Montažstroj/Facebook)

„A gdje je revolucija, stoko?“ – pitanje je koje Montažstoj postavlja i sebi i publici. Odgovor daje samo u svoje ime, a opet se odnosi na sve: „zbog svoje komocije, privilegija i slave.“

„A gdje je revolucija, stoko?“ je predstava o mrtvoj predstavi, kako je na početku najavljuje njen akter Ante Perković, predstava o neispunjenim obećanjima, predstava o diskontinuitetu, predstava o zamci autorskih prava, predstava o nepostojanju općeg dobra i interesa, predstava o legislativi, koja da se provodi čvrsto kako je određena, od muzike bi napravila tišinu, valjda do trenutka dok se ne bi javio netko tko ima autorska prava na tišinu, pa bi shodno tome i nju bilo zabranjeno ‘proizvoditi’ bez neke naknade.

„A gdje je revolucija, stoko?“ je tako prva predstava koja je postala nastavak, ili kako to Ameri vole reće sequel, predstave koja je doživjela svega tri ukazanja prije nego li je smaknuta, a prva predstava koju je u par dana proljetos mogla vidjeti zagrebačka publika u pogonu Jedinstvo i ljetos beogradska publika u sklopu 48. BITEF-a zvala se „Mali čovjek želi preko crte“. Danas Montažstroj više njeno ime ne smije ni izgovoriti, već se služi skraćenicom: „MČŽPC“.

„A gdje je revolucija, stoko?“ može biti čudno iskustvo za svakoga tko nije vidio „MČŽPC“, jer je to autocenzurirani komad nečega što je u svojoj osnovnoj ideji imalo glavu i rep, a sad je fragmentirani kaos parola u kojem je od ansambla od 40 ljudi na pozornici ostalo pet aktera čiji nastup predstavlja jednu dugačku didaskaliju cenzuriranog originala koji se prikazuje na velikom video platnu, metaforički i plastično odašiljuću poruku nekadašnje grandioznosti i sadašnje osiromašenosti.

Montažstroj - A gdje je revolucija, stoko? (Foto: Montažstroj/Facebook)
Montažstroj – A gdje je revolucija, stoko? (Foto: Montažstroj/Facebook)

„A gdje je revolucija, stoko?“ kao i „MČŽPC“ inspirirana je „Paket aranžmanom“ – ključnom pločom novog vala, kamenom temeljcem jednog od rijetkih svijetlih kulturnih desega prošlosti koje smo svi prigrlili; Pjesme Šarla akrobate, Električnog orgazma i VIS Idola koje su donijele nešto novo na početku 80-ih, da bi 35 godina nakon toga Montažstroj sve to pokušao ugraditi u svakako hvalevrijedan pothvat kreiranja svojevrsnog post festuma stvari.

„A gdje je revolucija, stoko?“ čekićem fizički razbija u paramparčad tu LP ploču pred publikom po dobro poznatom novohrvatskom običaju čekićem na ploču. Radikalnijeg primjera nipodaštavanja kulturne relikvije u domeni pop kulture od samih njenih aktera i sljedbenika dosad nismo mogli vidjeti, a Perković ga je izveo toliko uvjerljivo da to gotovo iskače iz okvira predstave, kao da je privatizirao taj moment u kojem jednim udarcem od ‘vjernika’ postaje ‘ateist’ razbivši svojih ‘deset zapovijedi’.

„A gdje je revolucija, stoko?“ istovremeno je i predstava i obračun dvije kulturne frakcije koje su krenule iz istog ishodišta. Prva frakcija je svojevremeno upakirala „Paket aranžman“ i odaslala poruku da se može i mora sve što se ne smije. Druga frakcija je vjerovala u to, ali kad je krenula napraviti hommage ‘učiteljima’ ispalo je da su neki od tih učitelja (de)evoluirali u ‘krokodile’ koji su se priklonili sistemu i žele opipljivi udio u onome što druga frakcija radi.

Montažstroj - A gdje je revolucija, stoko? (Foto: Montažstroj/Facebook)
Montažstroj – A gdje je revolucija, stoko? (Foto: Montažstroj/Facebook)

„A gdje je revolucija, stoko?“ kroz glazbene izvedenice koje ni po tekstovima, ni aranžmanima nemaju veze s originalima i koje su otpjevane i odsvirane na premijeri 15. siječnja u prepunom ZKM-u ostavila je publici da zaključi tko je od tri nekadašnja ‘učitelja’ u međuvremenu postao ‘krokodil’. Ono što je ostalo netaknuto kao i u „MČŽPC“ su izvedenice iz pjesama VIS Idola i Električnog orgazma. Ono što se pretvorilo u tišinom prošaran neartikulirani i potpuno neprepoznatljivi element su momenti u kojima je u „MČŽPC“ bio otvoren prostor izvedenicama pjesama Šarla akrobate.

„A gdje je revolucija Kojo?“, jer metodom eliminacije pjesama se to pitanje može postaviti samo tebi.

„A gdje je revolucija Montažstoju?“, jer revoluciju je predstavljao „Mali čovjek želi preko crte“.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X