Aklea Neon: ‘Dođi na joji’ je poziv koji se ne odbija

Aklea Neon nedavno je objavila debitantski album ‘Dođi na joji’, a potom je rasprodala promotivnu koncertnu večer u zagrebačkom klubu Dva Osam, pa je dodan još jedan datum. Svojom pojavom i radom donosi neobični odmak u pristupu glazbi i porukama koje odašilje. U ovom intervjuu smo probali doznati tko je glazbenica koja je u prilično kratkom roku izazvala toliku pažnju. Taman pred dva predstojeća zagrebačka koncerta koje će održati u srijedu 13. i četvrtak 14. travnja u Dva Osam na Jabukovcu.

Aklea Neon (Foto: Zvonimir Ferina)

„Dođi na Joji“ naziv je tvog debitantskog albuma. Kakvo je značenje tog poziva? Naime, pripadam malo starijoj generaciji, pa se unaprijed ograđujem od poznavanja novih izraza mlađe generacije, kojoj, dakako, pripadaš?

Aklea Neon: Svako pleme ima neki svoj jezik. Moje prigrljuje tuđice, joji je riječ koja je do moje ekipe došla od frendice Roni iz Turske, a onda sam ja na nju nadogradila rimu. “J” se, naravno, čita kao “đ”. Volim akciju više nego statement – zato sam odlučila da će mi u naslovu albuma biti glagol. Ukratko, “Dođi na joji” je poziv koji se ne odbija.

Ljudnjak?

Aklea Neon: Ha, ha, Ljudnjak je novokovanica. Jel’ se to uopće tako kaže? To je za mene ultimativni trenutak intime i smijeha prožetih u jedno. Kome još nije jasno – najbolje da pogleda spot za ovu pjesmu.

Oduvijek mi govore da izgledam kao da nisam odavde. Možda mi je neka šukunbaka plela košare u Senegalu, tko zna. Odmalena se osjećam kao građanka svijeta, pa je i logično da se u mojoj glazbi čuje cijeli svijet.

Sklona si izmišljanju novih riječi. Kad se pojavila ta sklonost?

Aklea Neon: “Ljudnjak” je riječ koja je došla od jednog mog bivšeg dečka, “Joji” mi je poklonila Roni – u ovom slučaju sam ja samo sakupljačica. Iako je u mojoj obitelji dosta normalno smišljati nove riječi – ukosnica je npr. čopka, fjubica je gumica… Govor nas u jednu ruku ukalupljuje, smišljanjem novih riječi malo proširujemo taj kalup. Iako, imam osjećaj da dosta riječi u hrvatskom jeziku zaboravljamo koristiti. Kada čitam Ivanu Brlić-Mažuranić ili Vesnu Krmpotić budem fascinirana bogatstvom vokabulara. Ali čini se da i riječi imaju rok trajanja. Novo doba donosi nove izraze. To je ta neka nu-arhaična brija; isti sentiment u novom ruhu.

Krasi te avanturistički duh u privatnom životu, jednako kao i u glazbi. Odaješ dojam prilične zaigranosti, no sve gradiš na plesnim afričkim i karipskim ritmovima. Kako je došlo do toga?

Aklea Neon: Oduvijek mi govore da izgledam kao da nisam odavde. Možda mi je neka šukunbaka plela košare u Senegalu, tko zna. Zapravo je vrlo jednostavno, ti ritmovi me pokreću. Hip-hop sam trenirala još u osnovnoj, a u srednjoj sam na razmjeni učenika u New Yorku otkrila neo-soul, već tada sam putovala po cijelom svijetu s Vokalnim Ansamblom Brevis, a najdraži suvenir koji bih donijela doma mi je bio glazba nekog egzotičnog kraja. Odmalena se osjećam kao građanka svijeta, pa je i logično da se u mojoj glazbi čuje cijeli svijet.

Ne bježiš od tjelesnosti i čulnosti u svojoj glazbi. Maloprije spomenuti „Ljudnjak“ je pratio i takav spot koji po estetici iskače iz, hajmo reći, uobičajenih okvira spotovske prezentacije domaće glazbe. Dolaziš li do tih odluka spontano, ili ciljano?

Aklea Neon: Jedini cilj koji imam je biti radikalno autentična. “Ljudnjak” je sniman s internacionalnom ekipom art nomada na Kanarima gdje sam mjesec dana boravila u umjetničkoj rezidenciji. Spontano smo obišli 11 nevjerojatnih lokacija u dva dana, a ciljano sam htjela u gledateljima probuditi taj osjećaj intime sa svime što ih okružuje i biti ona cura koja iz njihovih ekrana viče: “Hej, pogledaj kojih sve divota u svijetu ima, budi jedna od njih.”

Aklea Neon (Foto: Zvonimir Ferina)

Osjećaš li zbog toga na svojim leđima breme konzervativnog duha okoline?

Aklea Neon: Koje breme? Biti žrtva vanjskih okolnosti, osobni je izbor. Ja to ne biram. Za mene to breme ne postoji. Ako ga ikad budem odlučila nositi, javim se s drugim odgovorom.

Kako doživljavaš općenito ovo naše „vrijeme poticanja na korektnosti“? Mislim, ono isto nosi polarizaciju sa sobom. Neki tvrde da se time ograničavaju slobode, drugi pak ne žele biti predmet ponižavanja u raznim vidovima djelovanja i postojanja?

Aklea Neon: Mislim da je primarna empatija – ako nešto što misliš u sebi nosi sjeme mržnje prema nekom drugome ili toj osobi uzrokuje patnju, onda je bolje pregristi jezik. Kada bi sve što izgovorimo došlo iz ljubavi, ne bi imali problema s političkom korektnosti. Uglavnom me ne zanima “samo nečije mišljenje” ukoliko vidim da se oko njega previše zapali i vidim da mu ono više dolazi iz mentala, nego iz srca. Volim kada ljudi govore iz srca, jer onda ne govore samo ono što misle, nego govore ono što osjećaju, utjelovljuju i znaju kao osobnu istinu. Kada tako integrirani ljudi izgovore tzv. nekorektnu šalu, ona ima jednu jedinu funkciju, a ta je da nasmije. A kada se ne uvrijedimo na šalu na svoj račun znači da se dovoljno imamo da na nas ne utječe tuđe mišljenje; win-win situacija.

“Koliko uzmeš, toliko daješ natrag” premisa je nekog zdravog sistema, a mi trenutno previše uzimamo, a premalo dajemo.

Misliš li da je prije bilo bolje?

Aklea Neon: Prije, realno, ne postoji, kao ni poslije. Mislim da je najbolje sad. To je sve što imamo.

Pjesma „Zovi ju Mama“ prikazuje tvoju ekološku svjesnost i djelovanje, makar kroz liriku. Kako komentiraš globalnu svjesnost o tome što kao vrsta radimo veliku štetu svojoj okolini?

Aklea Neon: Nije samo kroz liriku, i kroz glazbu je. U samoj pjesmi koristim uređaj Bamboo – muzika biljaka, koji prevodi električni signal biljke u midi signal i time joj daje zvuk, čime potičem slušatelje da na novi način dožive zeleni svijet oko sebe. Što se globalne eko-svijesti tiče, mi smo samo male buhice na leđima mace koja se zove Zemlja, nije stvar u tome hoćemo li mi nju uništiti – stvar je u tome koliko će još ona nas tolerirati prije nego nas otrese sa svojih leđa. Ako želimo ostati na ovom planetu važno je odmah početi doprinositi – bojkotirati velike korporacije koje joj čine najviše štete, gledati dokumentarce koji nam pomažu da vidimo širu sliku, reciklirati, kupovati lokalno ili second-hand, pričati o ekologiji… “Koliko uzmeš, toliko daješ natrag” premisa je nekog zdravog sistema, a mi trenutno previše uzimamo, a premalo dajemo.

Jesi li uključena i u neke aktivističke pokrete ili djelovanja druge vrste u tome?

Aklea Neon: Nekako mi se čini da je najvažnije svakodnevno djelovati u svom mikro-svemiru akcijama koje sam nabrojala iznad. Od većih kampanja s Borankom sam radila cijelu kampanju pošumljavanja Mosora, s A1 radila na prikupljanju novca za potresom pogođena područja kao i volontiranjem, a evo upravo naručujem i Made in Croatia merch.

Kako je došlo do toga da se s tom pjesmom prijaviš na Doru?

Aklea Neon: Malo prije nego što su se zatvorile prijave za Doru 2020., vratila sam se iz Perua. Tamo su bili aktualni ogromni požari u Amazoni, u “plućima svijeta”. Kada sam se vratila, bila sam šokirana što se o tome skoro ni ne priča u Hrvatskoj, a iznimno je bitno za cijeli svijet. Iz tog mjesta sam napisala pjesmu “Zovi ju mama”. Dok sam ju pisala, ideja nije bila natjecati se, ali sam htjela veliki megafon za ovu eko poruku. Onda je uletio moj tata, koji mi je rekao da je za dva tjedna rok za prijavu za Doru. To je zapravo njegova ideja, a meni se samo činila kao prilika koju ne bih trebala propustiti. Pjesmu sam poslala 15 minuta prije roka.

Kakva su iskustva s Dore i bi li se prijavila opet u neko dogledno vrijeme?

Aklea Neon: Ako dođe vrijeme za to znat ću, ali trenutno nije u planu.

Aklea Neon (Foto: Zvonimir Ferina)

Jesi li uopće fan Eurosonga?

Aklea Neon: Fan sam Dore zapravo – jer mi je kristalna statua Dore Pejačević najljepša glazbena nagrada ikad. Dora je prva priznata hrvatska skladateljica, iznimna glazbenica. Eurosong uvijek pogledam, ako ne tu noć onda barem na Youtubeu koji dan kasnije. Ono što volim vidjeti je kako je svijet zapravo globalno selo – koliko smo svoji, a koliko pod utjecajima globalizacije i koliko je progresivna koja nacija u odnosu na ono što puštaju da ih predstavlja na Euroviziji.

Kaže se da glazbenici svoj prvi album pripremaju cijeli svoj dotadašnji život. Je li i kod tebe takav slučaj?

Aklea Neon: Definitivno, moj debi “Dođi na joji” nastajao je kroz četiri godine uz svo glazbeno znanje koje sam do tada prikupila. Ono koje nisam imala, posudila sam od producenata. Najviše od Pavla Kladarina aka Klaade koji je sa mnom napravio sedam od 11 pjesama s albuma. Iskreno, ne znam kako bih to izvela bez njega. Tu su i Viktor Volarić-Horvat te Robert Martinović aka Dr.Obi. U jednom trenutku cijeli jedan zid sobe bio mi je oblijepljen tekstovima koje bih pisala u trenutcima visoke inspiracije, mislim da se tamo našlo oko 300 papirića. Onda bi tek krenulo slaganje pjesme, da ne govorim o samim melodijama i količini glasovnih zapisa koje imam na mobitelu. Nevjerojatno je izdati debi – imati tu mogućnost da opjevaš cijelu sebe. Jedva čekam da opet snimim album.

Spot za pjesmu „Na dah“, koja je pratila objavu albuma, snimljena je u podzemnom Hramu ljudske vrste u Damanhuru, u sjevernoj Italiji. Što možeš reći o tom iskustvu?

Aklea Neon: Čim sam zakoračila u Podzemni hram čovječanstva, osjećala sam se kao da sam dobila ono pismo iz Hogwartsa o kojem sam sanjala odmalena. Ne mogu vjerovati da nešto takvo nevjerojatno postoji samo sedam sati vožnje od Zagreba. Još nevjerojatnije mi je da mi je ondje dopušteno snimati. Damanhur je zapravo eko-spiritualna federacija, skupina ljudi koji žive po nekim novim principima. Lijek je boraviti tamo, preporučujem svakome da posjete taj prostor. One koje nisam uvjerila, pozivam da pogledaju spot koji sam tamo snimala.

Četiri godine i tri producenta za „Dođi na joji“ i moram priznati da nisam očekivao da će prvijenac biti u DIY scenariju. Je li to bila prvotna odluka ili eventualni razgovori s diskografima nisu išli u planiranom smjeru?

Aklea Neon: Koketirala sam s više diskografa, ali kada bi mi ponudili ugovor jednostavno nisam mogla mirno spavati potpisujući tako nešto. Sjećam se da sam na jednom Mystic Tribe Gatheringu na Jarunu donijela ugovor dotadašnjeg diskografa i samo ga bacila u ogromnu vatru koju smo tamo zapalili. Iako samoizdajem, distribuciju i izdavaštvo za ovo izdanje hendla mi PDV Records.

Čeka te dvodnevna koncertna promocija u zagrebačkom klubu Dva Osam. Kako si reagirala kad je prva večer rasprodana?

Aklea Neon: Kao i svaka osoba kojoj je san upravo ostvaren: vijala sam sama svoj rep od sreće. To mi je bila neka potvrda da nas ima – da nisam neka usamljena brijačica na bolji svijet. Jedva čekam vajbati sa svojim plemenom. To mi je zapravo prvi samostalni koncert, a sad je i double-date.

Pratit će te Sound Doulas all girl band. Kakva je to kombinaciju u pitanju i što još možeš reći o tome?

Aklea Neon: Doule su žene koje su ogromna podrška drugim ženama, najčešće pri porodu. A mi rađamo zvuk. Na hrvatskom jeziku bi zapravo bile zvučne babice. Imati all-girl bend je nakon pet godina sviranja sama, ogroman upgrade. Odjednom sam se učetverostručila. Ana Kelemen mi je na bubnjevima, Helena Hena Ernoić na basu i Ivna Ji na semplerima i ritam mašini. To su soul sestre koje razumiju što predstavljam, jer i same žive sličan život. Pripremile smo pravu afro-ethno igranku, pa pozivam sve koji još nemaju svoju kartu za 13. ili 14. travnja u Dva Osam da ju nabave. Još stignete, jer smo stavili dodatnih 50 u prodaju za svaki datum, zbog popuštanja mjera.

Aklea Neon & Sound Doulas (Foto: Zvonimir Ferina)

Jest da je možda prerano o tome pričati jer se sve lagano budi nakon dvije pandemijske godine, no postoji li interes u ostatku regije. Kakvi ‘impulsi’ dokaze do tebe?

Aklea Neon: Svakodnevno dobivam DM-ove iz Beograda, Tuzle, Ljubljane, Mostara, Nikšića… tako da interes postoji, a sad ga napokon možemo i realizirati. Ne mogu dočekati turneju. To mi je najdraži dio glazbovanja. Prvo ćemo album promovirati unutar Hrvatske – nadolazeće destinacije su Knin, Split, Osijek, Zadar i Šibenik, a više informacija je uvijek dostupno na mojim digitalnim kanalima.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X