Usred kokošinjca u koji se pretvorila koncertna poonuda koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, a koja na negodovanje purista uključuje nastupe estradnih ispraznica od Borisa Novkovića do Nivez Celzijus, našao se termin i za jednog velikana jazz fusion glazbe, Ala Di Meolu, koji je sinoć u Zagrebu nastupio sa svojim programom ‘Al Di Meola Plays Beatles and More’.
Na samom početku koncerta, Al Di Meola obratio se publici i najavio kako se navedeni program sastoji od glazbe iz tri fundusa. Prvi je, naravno, najavljeni materijal Lennona i McCartneya, kakav je zabilježen na Di Meolinom prethodnom albumu “All Your Life” iz 2013., drugi je materijal sa novoga, upravo objavljenoga albuma “Elysium”, a treći su pjesme velikoga Astora Piazzole koje i inače izvode na nastupima.
Koncert je otvoren moćnom instrumentalnom verzijom pjesme “The Infinite Desire” koju je Di Meola napisao za Pina Danielea i odmah je postalo jasno da uz majstorsku izvedbu i pametno korištenje efekata trio virtuoza na pozornici (uz Di Meolu tu su bili Peo Alfonsi na klasičnoj gitari i Peter Kaszaz na bubnjevima) stvara zvuk kakav ni mnogočlaniji sastavi ne bi mogli stvoriti.
Na Beatlese se krenulo s “For the Benefit of Mr. Kite” sa Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band. Di Meola zadržava melodijske kosture pjesama Beatlesa, koje ispunjava svojim klasičnim frazama i sinkopirajućom gitarskom međuigrom koja služi kao nadomjestak za vokalne dionice, a toliko je kompleksna da bi nam potpuno odvukla pažnju kada ne bi bilo stalne melodije koju poznajemo toliko dobro da nas prisjeti da je riječ o pop standardu Lennona i McCartneya.
Takav tretman dobila je i “Blackbird” u solo izvedbi, fantastična verzija “And I Love Her”, i dirljiva “She’s Leaving Home” izvedena na bisu, na kojem je Al pozvao publiku da ustane iz stolaca i približi se izvođačima, pa čak i posjeda po pozornici, kako bi se promijenio ugođaj u dvorani, što nas je navelo da pomislimo kako ne bi bilo loše kada bi se i inače mogli prvi redovi stolaca maknuti iz dvorane kako bi se slična atmosfera mogla proizvesti na koncertima ovoga tipa, jer dvorana je prostrana, a zvuk je standardno savršen, na veliko zadovoljstvo obožavatelja Petra Graše i Jacquesa Houdeka koji taj prostor u posljednje vrijeme pune.
Novi Di Meolin album “Elysium” predstavljen je pjesmama poput “Stephanie’s Theme” i “Adore”, a u akustičnim aranžmanima u kojima je izveden koncert zvučale su primamljivije nego što zvuče na sampleru objavljenom na Internetu, koji se zasad, nažalost, jedino što je dostupno javnosti od tog materijala.
Al Di Meola u pratnji dvojice izvrsnih glazbenika punoj je dvorani Lisinskog uljepšao večer u kišni četvrtak ovoga puta fuzijom jazza, klasike i popa. Ponekad je potreban takav vizionar da nam otkrije svu genijalnost koja leži u pjesmama Beatlesa, koja je skrivena od pogleda, ali zbog koje su te pjesme toliko voljene i samim time postale bezvremenske.
Saznajte više: Al Di Meola: Mnogi se Beatlesa laćaju rekreativno