Alba Nacinovich: Opsjednutost žanrovskim podjelama jednostavno mi nije jasna

Mlada talentirana pjevačica i multiinstrumetalistica Alba Nacinovich zajedno s talijanskim kolegom Marcom Geminijem čini duo The Hunting Dogs. U društvu sastava NO!Mozzart i We Are Dark Angels večeras će u Vintage Industrialu nastupiti i zagrebačkoj klupskoj publici poznati The Hunting Dogs, koje potom čeka i koncert u riječkom Muzeju suvremene umjetnosti. O koncertu, pogledima na glazbu i život, te svojoj uzbudljivoj karijeri koja se razvija na nekoliko kolosijeka na relacijama Velika Britanija-Italija-Hrvatska Alba je progovorila za Ravno do dna.

  • 78
    Shares
The Hunting Dogs (Foto: Romano Grozić)

Kako su nastali The Hunting Dogs, naime zanimljivo je da ste s vi i Marco Germini upoznali kao studenti jazz akademije?

Alba Nacinovich: Kao što volimo reći, “nanjušili” smo nagon prema nešto drugačijoj glazbi, a da pritom zadržimo jazz pristup improviziranja i poigravanja zvukom. Čula sam kako taj kolega s neke druge godine u pauzi između predavanja svira neke meni bliske, a za jazz neobične harmonije, pridružila sam se improvizirajući melodiju. “Koja je to stvar?” – “Bo, pojma nemam” – “Može!”

Zašto ime The Hunting Dogs?

Alba Nacinovich: The Hunting Dogs je bio naslov jedne od prvih pjesama. Zaključili smo kako savršeno utjelovljuje to neko traganje za zvukom, koje iziskuje znanje i tehniku, ali je podređeno instinktu. Ne šljivi toliko utabane puteve, ide kuda ga ‘goni’. Uslijedilo je googlanje koje nam je otkrilo da je The Hunting Dogs i sazviježđe, i sastoji se upravo od – dva psa, koji ganjaju Velikog Medvjeda i tako pokreću nebesa. Vaaau, vau-vau, zvijezde su dale ok. I, za kraj – kratica THD znači i “total harmonic distortion”.

Prošlu godinu ste proveli u Velikoj Britaniji, tamo ste nastupali u legendarnim klubovima poput Ronnie Scott’sa i The Troubadoura, osvojili ste drugu nagradu na Absolute Music Best Original Song, snimala s producentom Gerryem Diverom nominiranim za Mercury Prize i te izvedbe su bile emitirane na BBC 3 radiju. Pa obzirom na ovaj niz fakata, možda bi bilo najbolje da krenete od početka.

Alba Nacinovich: Uff… zar toliko? Znači: Alba Nacinovich rođena je u Rijeci tamo negdje…odskrolaj dok misliš da je dovoljno. Kako su joj roditelji kazališni glumci odrasla je u back stageu, a uskoro je nastupima na dječjim festivalima otkrila da je pozornica lansirna rampa za drugu dimenziju i odlučila da želi što češće tamo boraviti. Prvi autorski materijal počela je stvarati s metal bandom Matriz krajem osnovne škole. Uslijedilo je nekoliko godina Ri Rockova i prvo mjesto na Gitarijadi 2003. Onda joj je bestfrendica posudila CD Theloniousa Monka. Upisala se na Jazz Akademiju u Trstu i, čekajte, sad ću dalje prepisati sa CV-a jer moram ići vježbati saksofon: Diplomirala je s najvišim ocjenama „cum laude“ jazz pjevanje na Konzervatoriju “Giuseppe Tartini” u Trstu u klasi prof. Klausa Gesinga. Osim u Trstu studirala je na konzervatoriju u Portu u Portugalu.

The Hunting Dogs je bio naslov jedne od prvih pjesama. Zaključili smo kako savršeno utjelovljuje to neko traganje za zvukom, koje iziskuje znanje i tehniku, ali je podređeno instinktu. Ne šljivi toliko utabane puteve, ide kuda ga ‘goni’.

U više je navrata nagrađivana kao kompozitor, aranžer i izvođač u domeni jazz, zabavne, elektronske i filmske glazbe. Nastupala je po čitavoj Europi s imenima poput Glauca Veniera i Scotta Kinseya (obojica nominirani za Grammy), Hadriana Ferauda, Janeka Gwizdale i Jure Pukla. Pohađala je radionice vodećih jazz glazbenika te se pojavila na brojnim nosačima zvuka, između ostalih i Porinom nagrađivanim “Sol et Luna” Elvis Stanić Groupa i “The Knightingale Cabaret” Zvjezdana Ružića te na albumu Žana Tetičkoviča “The Port Of Life”, dobitnika ASCAPove nagrade Johnny Mendel 2017. Surađivala je s Cantus Ansamblom, s Talijanskom i Hrvatskom dramom te orkestrom Opere Hrvatskog narodnog kazališta “Ivana pl. Zajca” u ulozi glumice i solo pjevačice. 2017. odabrana je od strane francuske dirigentice Airelle Besson da bude djelom Euroradio Jazz Orchestre. Predavala je moderno i jazz pjevanje u nekoliko glazbenih škola u Italiji te radila kao glazbeni urednik na Radio Rijeci sve do preseljenja u London 2016. U Londonu je boravila dvije godine nastavljajući intenzivnu koncertnu aktivnost sa duom Alba&Leo. Alba&Leo upravo dovršavaju album s producentom Gerryem Diverom, višestrukim osvajačem BBC awardsa i nominacija za Mercury Prize.

Ha, ha, dakle cijeli CV u intervjuu? Može! No The Hunting Dogs su dakako potpuno drugačija zvučna priča, uronjena u elektroniku i otvorena za sve vrste eksperimenta dokle god je ‘ispod’ toga tvrdi groove. Kako doživljavate glazbu općenito, jer očigledno je da ne želite da vam na putu stoje ikakve žanrovske barijere?

Alba Nacinovich: Iskreno, ne mogu drugačije. Na mom glazbenom putu učila sam klasični klavir, pjevala metal, studirala jazz i bavila se glazbom za kazalište i film. To i još mnogo toga radosno se druži u mojoj glavi i nemam srca rastavljati tako složnu ekipu. Ne bih se mogla opredijeliti za pod-pod-pod-žanr pa da sviram jednu te istu pjesmu čitavo vrijeme, koliko god to kritika cijenila. Ja sam odrasla uz Queen, Quintorigo i Mr. Bungle, kod kojih se već u jednoj pjesmi u skladnu cjelinu stapa nekoliko stilova, ugođaja i epoha, kamo li u jednom albumu… Tako da meni ta opsjednutost žanrovskim podjelama jednostavno nije jasna.

Kako vi i Marco funkcionirate u kreativnom smislu, gdje imate probe i koliko internet pomaže?

Alba Nacinovich: Internet sam bila precijenila. Tokom mog boravka u Londonu malo smo po pitanju stvaralaštva usporili. The Hunting Dogs su ipak životinje, trebaju se osjetiti, vidjeti, njušiti. Oduvijek mi je “interplay” ono najčarobnije u glazbi, no s Marcom je još bitniji jer se i komponiranje stvara u interplayu. Srećom, naš stari tabor u Gorizi uvijek nas spremno dočeka. Puno dragocjenih suradnja se stvorilo u Italiji pa sam svakog tjedna “preko”. Stotinjak kilometara nije ništa za dobru svirku, a samotna vožnja u autu pospješuje pisanje tekstova.

‘Dobri glasovi’ tvrde da je talijanska publika već prepoznala The Hunting Dogs. Kakvi su vaši dojmovi?

Alba Nacinovich: Svirali smo na Arezzo Wave Festivalu u Toskani, možda najznačajnijem talijanskom festivalu sa slotovima za neafirmirane bendove; naša pjesma se koristila u reklami na Sky TV-u; EP “Out To Hunt” je naišao na odlične reakcije, svirke uživo također… Kako do sada nismo uspjeli pronaći booking agenta za neke nama neotkrivene teritorije, najčešće sviramo u “našem” sjeveroistočnom području. Nadamo se da će šaputanje “dobrih glasova” postati jasnije i glasnije pa će valjda poruka stići do pravih ušiju.

The Hunting Dogs (Foto: Romano Grozić)

Iako su vas prepoznali festivali Indirekt i Hartera, nekako je još uvijek problem dobaciti do klubova u unutrašnjosti zemlje. Gledate li na to kao na normalni proces, ili pak postoji neki otegotni faktor x?

Alba Nacinovich: U Hrvatskoj smo najviše svirali u Zagrebu, naša veza sa zagrebačkom publikom započela je s Festivalom Karlovačko Rock Off gdje smo osvojili Nagradu za glazbenu inovativnost i nastavila se na Adventu na Europskom Trgu, Vinylu i KSET-u. Vibra je uvijek odlična i zato se rado vraćamo. Potrudit ćemo se da dopremo i do ostalih kutaka zemlje, a možda nas češće pozovu i u moj rodni kraj. To je valjda proces.

Nova dobra prilika za zagrebačku publiku je danas u Vintage Industrialu, gdje ste u dobrom društvu uz NO!Mozzart i We Are Dark Angels. Vjerujem da ste se ugodno iznenadili pozivu i inicijativi.

Alba Nacinovich: Prije nekoliko godina s opskurnog Facebook profila dobila sam poziv da dođemo svirati u neki Big Yellow House u Novalji. Hoćemo? Nećemo? Tko je taj tip od kojeg se na slici daju razaznati samo oči? Prihvatili smo (sva sreća!) i upoznali vizionara Zorana Vujanovića. Svoj Big Yellow House je proširio na Zagreb i sad reda koncerte vrhunskih međunarodnih majstora glazbene današnjice. Beskompromisno i nadahnjujuće. A to što im pridružuje hrvatske bendove je pak dragocjeno za povezivanje hrvatske scene s ostatkom svijeta. Veliko nam je zadovoljstvo što nas je Zoran uvrstio među glazbenike progressivecrew.com i što nas opisuje kao jedan od najznačajnijih bendova na ovim prostorima. I zadovoljstvo je ponovo dijeliti pozornicu s njegovim NO!Mozzartom.

U petak pak imate nastup u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, što vam i zbog ambijenta vjerojatno predstavlja poseban izazov.

Alba Nacinovich: Noć muzeja je pogođena manifestacija koja dokazuje da publika žudi za drugačijom ponudom. Još i k tome u novim prostorima MMSU-a, u mojoj Rijeci – osjećam se počašćena pozivom, i zbog toga jer smatram da je upravo komunikacija između umjetnosti ključna za značajnije kulturne pokrete. Kao što je istaknuo Brian Eno, iza umjetnika ‘geniusa’ koje volimo idolizirati najčešće je stajala ‘scenius’ – genijalna scena koja je razvijala nove poglede na svijet i umjetnost. Pa – povežimo se!

U kojem smjeru se razvijaju planovi za blisku budućnost za The Hunting Dogs, koncerti ili album?

Alba Nacinovich: Singl koji najavljuje novo diskografsko izdanje je već spreman, materijal za album isto, samo ga moramo do kraja snimiti, stoga po pitanju koncerata slijedi malo mirnije razdoblje. I, zato, jel’, dođite u Vintage!

  • 78
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh