Posljednji ovogodišnji koncert u KSET-u i to u sklopu programa KSET 45 održali su Alejuandro Buendija i Sinovi. Da, održali, a ne nužno samo odsvirali jer bilo je to i više i manje od koncerta, ovisno o tome o kojem trenutku pričamo i zašto.
Alejuandro Buendija, za manje upućene onaj drugi lik iz TBF-a, a za upućenije Saša Antić zajedno je sa Sinovima i Gostima Sinovima izveo (a ne, dakle, samo odsvirao) aktualni album “Škrinja” koji je, a kako to već ide, bio jedan od najalbuma prošle godine, dobio nagrade i Porine i neke druge nagrade i svašta nešto i koji mi je osobno mnogo zanimljiviji lajv, nego na streaming servisima i to upravo zbog onoga što se događalo između. Kao što i priliči jednom od posljednjih koncerata 2021. godine, a na tragu naših kvantnih pandemijskih postojanja u kojima je sve normalno, ali i nije baš normalno tj. sve je, ali baš i nije, bilo je i grozno i genijalno, i najgore i najbolje.
Prvo u uši upada kvantni zvuk KSET-a koji je bio užasan, osim kad je bio odličan, a najviše prema kraju koncerta i ovisno o tome jesmo li, baš poput subatomskih čestica, stajali malo bliže bini ili kod šanka ili istovremeno i ispred bine i na šanku i koji je, svakako i uglavnom, a većinom da i ne, muzičarskom dijelu publike bio možda najveći problem večeri.
Drugo u uši i oči upada postava benda koja je prilično ogoljena, ali zvukovno moćna i zanimljiva (bas-bubanj-vokali-violina), osim kvantnog dvojca gitarista koji, baš kao i kompleksnost kvantne mehanike, do kraja koncerta nisam dokučio. Naime, kvaka kvantnog dvojca gitarista je u tome što je glavni gitarist neki frajer na akustičnoj kojeg se ne čuje i za kojeg nije baš jasno zašto svira akustičnu gitaru u takvom bendu i što se tu točno akustičnom gitarom može postići, a iza kojeg stoji drugi gitarist na električnoj gitari koji briljira, ali kojeg ne vidimo jer ispred njega stoji ovaj prvi lik na akustičnoj gitari. Možda je to bilo zato jer ovaj prvi kvantni gitarist ujedno pjeva i bekove, a drugi ne i zato što je ovaj drugi metalac, a Sinovi su hip-hop bend pa to šteti nekakvom street credu koji vjerojatno ne postoji i koji sam pretpostavio kao i isti elektron na dva mjesta odjednom, a možda i ništa od toga što i nema veze jer tko uostalom razumije kvantnu mehaniku.
Treće, bend je izveo valjda sve što ima, a vjerojatno i nešto što nema jer je sve skupa trajalo dva sata. U ta su dva sata Sinovi zajedno s Alejuandrom pretežito briljirali u svojoj neopterećenoj hip’n’funk zajebanciji koju čovjek može slušati u kvantnom kontinuitetu jer čak i ako provede neko izvjesno vrijeme ispred kluba na cigareti pa se vrati u klub, ne gubi ni na čemu, nego se bez problema vraća u flow večeri.
Četvrto i ono drugo po redu najzanimljivije bio je svakako kvantni prostor između pjesama, pomalo neugodan, ali zapravo urnebesno smiješan. Bilo je tu štimanja pa kojekakvog baljezganja pa razgovora benda i gostiju u bekstejdžu, ali sa pozornice i na mikrofon pred publikom koja čeka sljedeću pjesmu, pa komentiranja stanja gužve na šanku i općenito stanja u klubu pa usklika: “Advent!” između pjesama, pa je netko doviknuo: “daj vic” pa je Saša obećao vic koji smo dobili kasnije i koji je prilično dobar, ali prilično degutantan pa čak i onog obaveznog: “Sviraj!” iz publike, a koji se na kraju čuo na zahtjev benda. Drugim riječima, između koncerta smo uživali u popratnom kvantnom performansu koji je bio potpuno debilan i izuzetno zabavan.
Najzanimljiviji su svakako bili Gosti Sinovi i to ponajprije Kandžija, Edo Maajka i beatboxer Lil Bear koji su se u poodmakloj fazi ovog koncerta-performansa na pozornici našli istodobno i izvodili kvantni eksperimentalni freestyle preko neke eksperimentalne drone mjuze. Kažem, opet, kvantni jer Lil Bear je u trenutku nadahnutog ludila beatboxao publici u lice, ali na suho bez mikrofona i razglasa, Edo Maajka je u mikrofon urlao: “AAAAAAAAA!!!”, a Kandžija se smijao njima i samome sebi. Moram priznati da mi je trenutak u kojem jedan od najboljih repera Balkana nema što drugo za reći osim da urla: “AAAAAAAAAA!!!!” u mikrofon nešto najbolje što sam vidio i čuo 2021. godine i ujedno najtočniji opis cijele ove naše novonastale situacije.
U svakom slučaju, koncert Alejuandra Buendije i Sinova i Gostiju Sinova u KSET-u, a kao što i priliči jednom od posljednjih koncerata 2021. godine, a na tragu naših kvantnih pandemijskih postojanja u kojima je sve normalno, ali i nije baš normalno tj. sve je, ali baš i nije, bio je i grozan i genijalan, i najgori i najbolji. Na tom tragu, nemam niti jednu fotografiju s koncerta pa sam i bio tamo i nisam baš kao što se ova godina i dogodila i nije.
PS: Zahvaljujemo se Fotosekciji KSET-a na ustupljenim fotografijama.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
