Alejuandro Buendija ‘Škrinja’ – Alejuandro je puk’o

…ali da nije, ne bi valjalo.

Alejuandro Buendija ‘Škrinja’

Za splitski hip-hop kolektiv TBF 2007. godina bila je posebno važna. Tada se već tri godine čekao novi diskografski uradak kao potvrda kvalitete albuma „Maxon Universal“ koji je na velika vrata vizionarski uveo konceptualu u domaći hip-hop svijet. Nekoliko mjeseci prije nego li su TBF zabetonirali svoj status izvrsnim nasljednikom „Galerija Tutnplok“ bez previše pompe pojavio se album „Pepermint“ iza kojeg je stajao stanoviti Alejuandro Buendija, za kojeg se odmah ispostavilo da je Saša Antić iz TBF-a.

Taj njegov prvi solo izlet bio je poput predikcije onog što je malo kasnije donio album „Galerija Tutnplok“, a to je bila inspiracija znanstveno-fantastičnom fikcijom. Bio je to prvi ‘svemirski let’ nekog domaćeg glazbenika u potrazi za širom slikom iz skučenosti perspektive tadašnje tzv. ‘tranzicije’ u kojoj se nalazila Hrvatska poput ostalih balkanskih zemalja nastalih nakon raspada Jugoslavije.

Čitav niz pjesama poput „Otelo me“, „Kapetan Kajmak“, „Admiral Kobra“, „Dr. Mimoza“ i „Greška u matrici“ kao da su najavljivale temate „Data“ i „Smak svita“ koje je ubrzo potom iznjedrio album „Galerija Tutnplok“, a sve odreda umotane u čarobnu uvrnutost splitskog Sinesteta koji je u tom času jedrio inspiriran radom Franka Zappe, kao i rađenjem loopova od njegovih pjesama za Antića, kojeg, usput kazano, otad više nismo čuli kao Alejuandra Buendiju.

Trinaest godina kasnije, znanstveno-fantastična distopija preselila se na Zemlju, a Hrvatska već odavno završila tranzit i parkirala se na začelje EU. Zajedno u kombinaciji to je došlo poput detonatora za Buendijino drugo ukazanje. Ovog puta Antić kao da progovara iz geta dočaranog u južnoafričkom filmu „District 9“, iz neke Afrike, ali s dodatkom struje. Poput nekog aliena čija karijera pjevača se survala u provaliju u godini kad je pandemija koronavirusa promijenila sve.

Ukratko, Alejuandro Buendija je puk’o, narodski rečeno. Napravio je zorni soundtrack vremena u kojem smo se svi zatekli, izvadio iz rukava sve željene pop obrasce po mjeri radijskih etera, ali psovku, dišpet, razočarenje i sjebano zdravstveno stanje nije mogao zatomiti u sebi iznjedrivši tako hitove koji to u hrvatskom radijskom eteru neće nikad postati zbog čistunskih svjetonazora formatiranih svemira u kojima je dozvoljena samo pozitiva, veselje i toplo ljudsko glagoljene. „Gang Bang 2020“, „Amerika“ i „Dijagnoza“, preko „Crkve“, „D.o.o.-a“ pa do „Čepića“ – sve su to ‘onostrani’ brojevi koji će put do slušatelja ipak pronaći lakše kroz internetski prostor.

Iako je odavno domaća glazbena ikona, Antić je ustrajao kao rebelijanska figura i otišao u dublji underground, prokazavši tako (po tko zna koji put) jalovost i apsurd sredine. Konkretno, u godini kad mnogi njegovog glazbenog staža i dobi traže način kako se umiliti eteru i snimiti neku generičku benignu stvar u nadi da neće krepati do iduće isplate tantijema, on nije mogao odoliti tome da se grandiozno ne obračuna sa svime što ga muči u globalno gledano najgoroj godini od završetka II svjetskog rata – vođen nepogrešivim instinktom: ‘sere ti se globalno, istovari se lokalno’.

U tom smislu, album „Škrinja“ predstavlja veliku revitalizaciju Antićevog lika i djela i da su kojim slučajem donekle normalna vremena Alejuandro Buendija bio bi nezaobilazni headliner domaćih i regionalnih festivala. Uz sve, opet se okružio kvalitetnim društvom među kojima je Magellano jedini gost koji se pojavio i na „Pepermintu“. Te 2007. pjevao je s Antićem u „Spilji“, a ovog puta u „Blagu“. S Kandžijom je briljirao u „Siempre Antigo“, a s Fog Frog Dogom u „Kornjača“.

Koliko god se čini da je „Škrinja“ album s ograničenim rokom trajanja i da pripada 2020. godini, on to nije obzirom na pretakanje krize i u tekuću nam 2021. Neizvjesnost se nastavlja, a ‘gang bang’ je sve žešći u ovom našem ‘balkanskom Sowetu’. Teško je generalizirati jesmo li pukli do kraja, ali jedno je sigurno, a to je da soundtrack za to psihičko stanje imamo. Samo treba zaviriti u „Škrinju“ Alejandra Buendije.

Ocjena: 9/10

(Dallas Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X