Grupa Franz Ferdinand se uoči skorašnje objave kompilacijskog albuma ‘Hits To The Head’, ali dakako i najavljene turneje u sklopu koje bi trebali doći i u Zagreb odlučila na daljinu podružiti s novinarima. Jučer je svoj ekskluzivni Zoom slot tako dobio i portal Ravno do dna.
Može se odmah na početku reći da su momci iz Franz Ferdinanda bili na visini zadatka, dakle iako sam u startu iz nekog razloga očekivao nekog manje isturenog člana benda, razgovarao sam s Alexom Kapranosom i Bobom Hardyjem, dakle prvim gitarskim ešalonom uključujući i samog frontmena benda. Prvi dojam, dakle, odličan, kao što je i vizualizacija potom bila zanimljiva, jer Zoom komuniciranje nas htjeli-ne htjeli uvodi u tuđe životne prostore, pa tako i one rock zvijezda. Dok je Hardy puštao sve više dnevnog svjetla u svoj moderno-rustikalni dom, Alex je odavao dojam plemićkog načina života – sjedio je u polutami prostora koji bi lako mogao biti neki dvorac i odjeven samo u kućni ogrtač kao da se tek probudio u kasnim popodnevnim satima. Definitivno noćni tip. U kratkom uvodnom čavrljanju Hardy je samo uzdahnuo i rekao ‘blago vama’ kad sam rekao da je u Zagrebu već tjedan dana vedro i sunčano, a na neki neposredni prijateljski nivo smo došli odmah nakon što sam rekao da smo prvi put vodili razgovor prije 17 godina u Zagrebu kad su nastupali na prvom INmusic Festivalu koji se tada održao na stadionu Šalata. „Aaaa, zar je već toliko prošlo?“, zavrtio je glavom Alex Kapranos.
Nedavno predstavljena nova pjesma „Billy Goodbye“ donijela je neke promjene u zvuku benda. Kako opisujete iskustvo rada sa Stuartom Priceom, koji je svojevremeno unio zvučno osvježenje i u Madonninom izričaju?
Alex Kapranos: Prvo smo sve sami snimili ovdje kod nas u Škotskoj. Producirali smo do određene točke i shvatili smo da nam treba određena nadogradnja. Poslali smo to Stuartu, jer, znate, uvijek vam treba producent koji će unijeti neke nove horizonte u glazbu. On je uistinu unio jednu novu perspektivu. Dao je neki naglasak na soul, čega mi uopće nismo bili ni svjesni u pjesmi.
Volim doći u Zagreb, to mi je cool grad. Ima mi nekih sličnosti s Glasgowom – Alex Kapranos
Sad kad si spomenuo soul, on točno dolazi kao objašnjenje u cijeloj stvari, jer zvuk „Billy Goodbye“ jest i dalje vaš vintage stil, ali s momentima koji se nisu mogli čuti na vašim prijašnjim ostvarenjima.
Alex Kapranos: Mogu reći da sam uistinu uživao sa svakim producentom s kojim s radili do sada, no upravo je poanta u tome da uvijek tražimo neki odmak od prethodnog albuma, tako da je i izbor Stuarta Pricea tu došao na neki prirodni način u našem radu. Sa svakom novom pločom želimo donijeti nešto novo u odnosu na ono prije.
Velika promjena je dolazak bubnjarke Audrey Tait u bend. Kako se to dogodilo, je li bilo audicije?
Alex Kapranos: Nismo održali audiciju. Julian ili Dino (Julian Correy i Dino Bardot, također članovi Franz Ferdinanda, op.a.) su rekli da su je vidjeli negdje u Glasgowu i da je odlična. Potom smo pogledali neku snimku njenog nastupa uživo i reakcija je bila: „Jebote, kako je dobra!“ Potom smo je pozvali i odsvirali par naših pjesama i tek tada nas je još više oduševila.
„Billy Goodbye“ je pjesma o prijateljstvima i tome kako ona znaju loše završiti. Moram pitati je li inspirirana odlaskom Paula Thomasa (bivši bubnjar, Audrey Tait je došla na njegovo mjesto, op.a)?
Alex Kapranos: Pjesma je napisana prije nego je Paul napustio bend. U stvari ju je Paul i svirao prije nego smo je snimili. Paul je napustio bend usred probe.
Oh, to je baš bilo iznenađenje!
Alex Kapranos: Da, bilo je potpuno čudno. Već smo napravili sve planove. Taj dan smo imali dogovorenu probu ujutro. Paul se usred probe ustao sa stolca i jednostavno napustio bend. Cijela priča o Audrey dogodila se istog dana. Dakle, o njoj smo pričali nakon Paulovog odlaska, a pošto što smo nju telefonski kontaktirali, ona je iste večeri ušla u bend.
To je uistinu bilo jako brzo!
Alex Kapranos: Jesi li možda gledao „Get Back“, dokumentarac o Beatlesima?
Itekako, jedno od najdražih iskustava prošle godine.
Alex Kapranos: Onda sigurno znaš scenu u kojoj George napušta bend.
Da, s tim završava prva epizoda serije.
Alex Kapranos: E pa situacija u koji potom ostatak benda priča na praktični način što će učiniti i kad Lennon mrtvo hladno kaže da će pozvati Erica Claptona umjesto Georgea, tu sam ja ostao potpuno zbunjen tim načinom u kojem se donose odluke kao da pucnete prstima. Osjećaš poštovanje prema legendama, ali onda uvidiš da su i oni ljudi koji jednostavno moraju riješiti problem pred sobom. E takva situacija se dogodila i nama. Tko je ispao, ispao je, ostatak mora ići dalje. Jednostavno je tako.
Album „Hits To The Head“ izlazi u ožujku. To je vaša prva službena kompilacija hitova, no koji su još noviteti pored pjesme „Billy Goodbye“?
Alex Kapranos: Nova je još pjesma „Curious“, no mi smo trenutno u procesu rada na novom materijalu. „Hits To The Head“ je samo uvertira. Svjesni smo da ljudi obično percipiraju kompilacijske albume kao trenutak zasićenja i kad se nema više nečeg novog za ponuditi. Vjeruj da će novi studijski album izaći i prije nego ga itko očekuje.
Znači sviđa vam se taktika nenajavljenih objava novih albuma, što je postala praksa nekih glazbenika?
Alex Kapranos: Svakako. I tu ću sad stati.
Ok, idemo na druge teme. Ove godine nas planirate posjetiti po peti put. No znate li što će biti zanimljivost tog koncerta?
Alex Kapranos: Ne znam.
Bit će to prvi put da ćete pred hrvatskom publikom nastupiti u dvorani. Dosad ste uvijek imali festivalske open air nastupe.
Alex Kapranos: Je li to nešto značajno za zagrebačku publiku, obzirom na sam koncert?
Pa uvijek su dvoranski solo koncerti u neku ruku posebniji zbog komunikacije s publikom. Na njima je uvijek više obožavatelja, time su i prisniji. S festivalima to nije slučaj, oni su nekad događaj sam za sebe, a puno njih kroz koncertnu ponudu ide kao u šetnju shopping mallom. U smislu da je fokus da se vidi što više toga, jer je nemoguće vidjeti i čuti sve od početka do kraja.
Alex Kapranos: Slažem se s tom konstatacijom. Moram priznati da mi je sad taj koncert izazov. Kakva je dvorana?
Dom sportova, to je nama legendarna dvorana kapaciteta do deset tisuća ljudi, u njoj su u sedamdesetima svirali i Stonesi, a potom, kako mi volimo reći; ‘svi ostali’.
Alex Kapranos: Odlično! Volim doći u Zagreb, to mi je cool grad. Ima mi nekih sličnosti s Glasgowom.
Zadnji put smo vas gledali i slušali kao FFS 2015. godine. Bio je zanimljiv taj vaš zajednički izlet s Russellom Maelom iz Sparksa.
Bob Hardy (uključuje se po prvi put u razgovor): Nama je ta faza bila odlična, možda i iz razloga jer smo odmah znali da će to biti jednokratni izlet. Možda bih i htio da se to iskustvo ponovi, iako mislim da je bolje da ostane na tome što smo tada napravili.
Što je uopće iniciralo FFS? Kako je to izgledalo s Russellom, taj prvi kontakt?
Alex Kapranos: Morao sam ići zubaru dok smo bili u San Franciscu i jednostavno sam se zabio u Russella nasred ulice. Prepoznao sam ga, ušli u razgovor i pozvao me na koncert te večeri na koji smo i otišli. Po završetku smo pričali i to je preraslo u druženje.
Bob Hardy: Mislim da nije prošlo ni deset dana kad je Alex uletio s idejom da bi trebali napraviti nešto zajedničko. Nakon toga su stvari išle kao na traci, jedna za drugom i shvatili smo da imamo materijala za album. Bilo je to jako intenzivno.
Prije toga ste u Zagrebu nastupili 2012. također na INmusicu. Ono što mi je tada bilo posebno zanimljivo jest to da ste iza sebe na pozornici imali ogromni portret Gavrila Principa, čovjeka koji je izvršio atentat na Franza Ferdinanda, što je bio uvod u Prvi svjetski rat. Tada nisam imao priliku, no koristim je sada da vas pitam zašto ste to učinili?
Alex Kapranos: Drago mi je da si ga prepoznao, jer 99% ljudi na svim mjestima u svijetu gdje smo svirali tu turneju nije imalo blage veze tko je lice za slike.
Naša regija je tu specifična, jer ipak je to lice iz kolektivne memorije i dio povijesti koja je direktno utjecala na sve što se nakon toga događalo na ovim prostorima.
Alex Kapranos: Uf, u SAD-u je bilo prilično zabavno po tom pitanju. Tamo su nas čak i novinari znali pitati zašto imamo portret Franza Ferdinanda na koncertima, u smislu da je to nekakav naš politički potez. Uvijek smo govorili da to nije Franz Ferdinand, već Gavrilo Princip. Tek onda im ništa nije bilo jasno. Jednostavno 99% ljudi nema pojma o tom segmentu povijesti, a mi smo naivno mislili da će svi shvatiti našu šalu. Izgleda da ste je shvatili jedino vi. Moram te pitati kako ljudi u Hrvatskoj doživljavaju Gavrila Principa? Je li pozitivan ili negativan?
To je malo složeno pitanje, jer smo i mi ovdje prošli kroz dva tumačenja povijesti u školama. Za vrijeme Jugoslavije, kad sam ja pohađao školu, definitivno je istican kao pozitivan lik jer je njegov potez vodio do stvaranja prve Jugoslavije. Druga Jugoslavije je isto nastala na simbolima naroda koji se odupire raznim okupatorima. Gavrilo Princip je tako bio simbol vjekovnih težnji naroda za oslobađanjem od stranih imperijalnih utjecaja na Balkanu. Otkad je Hrvatska samostalna, mislim da se djecu u školi uči samo da je on neka faktografska činjenica Prvog svjetskog rata jer se on samo indirektno tiče Hrvatske obzirom da je ona bila u sastavu Carstva, dok se direktno više tiče Srbije i Bosne i Hercegovine, obzirom da je atentat bi u Sarajevu gdje i dan danas postoji spomen obilježje koje, koliko znam, nije nitko skrnavio.
Alex Kapranos: Pitao sam to iz razloga jer me zanima kako se doživljava taj događaj danas. Ono što sam siguran jest da je Gavrilo Princip iz osobne perspektive Franza Ferdinanda definitivno bio negativac (smijeh).
To svakako, no ‘ajmo dalje… Obzirom da svi gajimo nade da je Omikron soj promijenio tijek pandemije i da ona jenjava, kako nam poručuju iz zdravstvene struke, nezaobilazno pitanje je što se radili tijekom lockdowna?
Alex Kapranos: Ja sam se u potpunosti bio posvetio preuređivanju svog studija. Bilo mi je važno da sam okupiran nečim i da sam fokusiran na druge stvari, a ne da iz dana u dan pratim vijesti koje nisu bile nimalo dobre. Možda sam podsvjesno zbog toga podebljao zvučnu izolaciju studija (smijeh). Pored toga sam pisao nove pjesme i bavio se vrtom i biljkama puno više nego obično. Što si ti radio Bobe?
Bob Hardy: Ja sam kuhao jer to općenito volim, išao u duge šetnje prirodom, puno čitao knjige, igrao video igre… U biti, šetnje su bile zanimljive jer sam išao u početku s nekoliko prijatelja, no onda su se aktivirali i neki stari kontakti, tako da sam u biti osvježio stara prijateljstva što mi se nekako čini najvažnijim gledano iz sadašnje perspektive.
Obzirom da mi istječe termin, za kraj bih vas još samo pitao kakva je situacija po pitanju koncerata u Velikoj Britaniji. Mislim, čitam vijesti o tome i znam da se puno njih iz koncertne industrije bori za opstanak, no uvijek su najbolje informacije iz prve ruke.
Alex Kapranos: Jako je teško i u lošoj situaciji su i kazališta i kino dvorane pored klubova i koncertnih prostora. Ljetos se činilo da se vraćamo u normalu, ali zima nam je donijela nove restrikcije. Mislim da je tako u svakoj zemlji. Ne znam što je rješenje, jedino se mogu kao i ostali nadati da ćemo nekako proći kroz sve ovo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
