Protekle jeseni je Alfiju Kabilju u Splitu uručena nagrada za životno djelo Europskog udruženja kompozitora filmske glazbe (ECSA). Iako je to ujedno i najveća službena počast koju je dobio poznati hrvatski kompozitor, držim bitnim i jedan drugi detalj koji se tiče same glazbe ovog izuzetno plodnog i uspješnog aktera koji je svoj rad odavno ucrtao na svjetsku kartu, a tiče se onog najvažnijeg u životu svakog glazbenog kreativca – aktualnosti njegove glazbe.
Za aktualnost glazbe Alfija Kabilja već se duži period kustoskom minucioznošću brine izdavački dvojac Željko Luketić i Leri Ahel koji stoji iza diskografske etikete Fox & His Friends. Pored svih ‘zakopanih blaga’ glazbene zaostavštine kulturne glazbene scene bivše države koja Luketić i Ahel marljivo ‘iskopavaju’, ‘čiste arheološkim četkicama’, i ‘slažu i lijepe fragmente’ glazbenih artefakata koje potom s punu ukusa u dizajnu vizualne opreme serviraju glazbenim sladokuscima, njih dvojica su dobro primijetili da isto to treba činiti i s glazbom Alfija Kabilja.
U pretpandemijskoj 2019. godini kompilirali su jedno desetljeće Alfijevog rada na filmskoj glazbi i objedinili ga pod nazivom „Sex, Crime & Politics – Cinematic Disco, Jazz & Electronica From Yugoslavia 1974-1984“ osvjetljavajući uspješno tu nišu na isti način kako su prije toga to učinili s filmskom glazbom Tomislava Simovića za rijetki jugoslavenski SF „Gosti iz galaksije“ oskarovca Dušana Vukotića.
Dvadeset instrumentalnih bisera sa spomenute kompilacije jasno su dočaravali koliko je u kvaliteti i pristupu Kabiljo išao u korak sa svijetom, tj. po ničemu njegova glazba nije u to vrijeme zaostajala od tadašnjih suvremenika filmskog zvuka. I naravno, album je došao u pravom trenutku, tj. periodu revivala kvalitetnih kulturnih momenata iz bivše države i kad veći interes za time vlada izvan granica bivše zemlje, iako ne treba zanemariti i domaći tj. regionalni teren.
Iako su Luketić i Ahel vjerojatno mogli nastaviti „Sex, Crime & Politics“ niz, uoči ECSA dodjele odlučili su obznaniti da u pripremi imaju sasvim drugi segment namjenske glazbe s Kabiljovim potpisom kojim su ujedno otvorili i sasvim novo poglavlje kad je riječ i o redefiniranju značenja i utjecaja namjenske glazbe, nekad smatrane usputnim proizvodom bez pretjerane vrijednosti izvan svrhe kojoj je bila namijenjena kako dodatak, a ne ‘glavno jelo’. Dakako, tim potezom su otvorili i novo (zaboravljeno) poglavlje kojim se na pijedestal postavlja svestranost Alfija Kabilja koji i kad je dobivao, nazovimo je, ulogu zanatlije, nije želio pustiti van zbrzani poluproizvod sa svojim potpisom.
Konkretno, riječ je o glazbi osmišljenoj kao podloga za aerobic, tadašnju zapadnjačku novotariju koja je tjelovježbi davala plesni okvir i koja je u kratkom vremenskom perodu postala izuzetno popularni trend. Vježbao se aerobic i uz popularnu, uglavnom disco glazbu, ali bile su tražene i kazete s glazbenim podlogama na koje su obično popularne glumice najavljivale vježbe za pojedine dijelove tijela i naprosto brojale kako bi moral vježbačica bio na visini.
Album „YU Aerobics“ je (na sreću) lišen te motivacijske uloge ljudskog glasa, već je glazba u prvom planu, i to je po današnjim kriterijima gledano; prilično skupa glazba. Nema tu programinga i trikova, već je riječ o sesijama živog funk / disco / jazz sastava koji je svoje znanje i umijeće podredio fluidnim i poletnim zvučnim poglavljima u kojima je, kako se to obično kaže „ritam bog i batina“.
U sastavu koji je Alfi Kabiljo vodio kao dirigent, klavijaturist i perkusionist svirali su Ozren Depolo na saksofonu i flauti, Vedran Božić na gitari, Mladen Baraković na basu, Salih Sadiković za bubnjevima i Srđan Dedić na synthesizeru. Osam brojeva nose nazive po vježbama; „Ugrijavanje“, „Izolacije“, „Bedra“, „Jogging“, „Noge i bokovi“, „Trbuh“, „Ruke“ i „Struk“.
Tko misli da je tu riječ o jednostavnoj jedno-te-isto špranci, lako se može prevariti, jer upravo je problem u toj ulozi sastava držati tenziju i poigravati se sa zvučnom slikom upravo kako bi se otklonio osjećaj monotonije u glazbenoj igri koja ne trpi promjene tempa, kao što su i dinamički ‘izleti’ zbog cijelog narativa svedeni na minimum. Kabiljo je te nedostatke koje svaki kompozitor tu uočava u startu, rješavao različitim solo dionicama skoro svih uključenih instrumenata, čak i bas gitare, koja razigrano ‘razgibava’ u „Ugrijavanju“.
Dakle, iako ritam stalno ‘prijeti’ monotonijom, melodijski spektar mu ‘stalno kvari planove u tom nastojanju’, uvijek nekom novom onomatopejskom igrom, nekad čak i iz pozadine, čime je ovo, naizgled, jednostavno namjensko djelce sasvim dovoljno prošarano zvučnim slojevima.
Do rješenja kako slušati i uopće validirati ovaj neobični album (koji u neku ruku to i nije), došao sam sasvim slučajno.
Naime, za sjediti i slušati „YU Aerobic“ sam se pomalo osjećao kao idiot. Aerobicom se ne bavim, a čak i da se bavim s 40 godina zakašnjenja još manje bi imalo smisla staviti u recenziju „da se uz ovo baš dobro vježba“, a i to bi bila više neka gimnastička recenzija. Da sam pustio glazbu i bavio se nečim drugim po stanu, valjda bih izgubio koncentraciju i više ne bih slušao. Kao što rekoh, rješenje je došlo sasvim slučajno: čekala me hrpa veša za ispeglati.
O demoralizirajućem efektu kad ste prisiljeni peglati ne mogu bolje napisati od onoga kako je to napisao Jack London u romanu „Martin Eden“. Preslušavanje glazbe tijekom te ‘neiskorjenjive kućne robije’ općenito mi pomaže. Ovog puta je ‘robija’ trajala dva albuma.
Prvi je uvijek nebitan – slušam ga jer imam i snage i koncentracije. Drugi je ključan – ako me taj već iscrpljenog iscrpi, prepuštam preostaloj neopeglanoj hrpi veša da nijemo likuje i odustajem. U ovom slučaju „YU Aerobic“ je bio taj drugi i zajedno s njim i peglom sam porazio mrsku hrpetinu. Nije mi dozvoljavao predaju. Penjali smo se zajedno i uporno kao Rocky Balboa po onim stepenicama da bi trijumfirali na vrhu.
Hvala Alfi. Hvala Fox & His Friends. „YU Aerobic“ osim umjetničkog i dalje ima i namjensku vrijednost u 21. stoljeću. I iduće peglanje će „YU Aerobic“ biti spreman za finalni obračun s ‘nemani od tkanine’.
Ocjena: 8/10
(Fox & His Friends, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
