Žedno uho otvorilo je svoju dvadeset i drugu sezonu koncertom grupe Algiers, impresivne post punk/gospel četvorke iz Atlante.
Nisu Algiers prvi kojima je palo na pamet kombinirati naoko oprečne sentimente gospela i post punka, dovoljno se sjetiti nekih ranih radova Nicka Cavea, ali način na koji to ova četvorka iz Atlante radi je dovoljno svjež, moderan i energičan da ih je časopis Paste proglasio najinovativnijim bendom današnjice, a njihov lanjski album “The Underside of Power” koji je producirao veliki Adrian Utley iz Portisheada svakako spada među najzanimljivije ploče objavljene prošle godine. Na krilima tog sjajnog albuma Algiers je sinoć napunio Močvaru na otvaranju dvadeset i druge koncertne sezone programa Žedno uho gdje je demonstrirao kako se pretvara u impresivnu glazbenu silu.
Predvodi ih Franklin James Fisher, koji je osim odličnog pjevača i neumoran frontmen i u svaku pjesmu ulazi punom snagom, za klavijaturom, s gitarom revolveraški prebačenom preko ramena ili u žestokom plesu s defom koji leti na sve strane. Za bilo koji drugi bend njegov nastup bi predstavljao sasvim dovoljno energije na pozornici, ali Algiers ima i Ryana Mahana, basista/elektroničara koji još više krade show divljim plesom, lupanjem opreme, ali i korištenjem tijela poput udaraljkaškog instrumenta. Gitarist Lee Tesche na sebe će privući pozornost korištenjem već prokušanih dodataka poput gudala, a povremeno dodaje i malu činelu na gitaru koja sjajno doprinosi buci koju bend stvara prema potrebi. Sve to u pozadini solidno prati i najnoviji član benda, bubnjar Matt Tong koji im se službeno pridružio na posljednjem albumu.
Bend je nastup otvorio jednim od svojih najboljih brojeva, “Cry of the Martyrs”, koja može dobro poslužiti kao ilustracija opće atmosfere koju Algiers stvara. Ova glazba je soundtrack rasnih nemira na američkim ulicama, agresivan i pravedan poklič mučenika čija imena nabraja u “Cleveland” palih Alabami i Marylandu u prošlom stoljeću prenosi se na današnje ulice Texasa i Mississippija, a to je još sve i prije događaja u Charlottesvilleu, koji će se dogoditi mjesec dana po izlasku albuma, gdje su mržnja i rasizam dobili podršku institucija u vidu predsjednikove ravnomjerne podijele krivice između neonacista i onih koji im se suprostavljaju. “All power to the people”, piše na zastavi koju je bend izvijesio na pozornici, a uz njihov pravednički gnjev doista se osjeća revolucija u zraku.
Duhovni elementi susreću eksplozije buke, a ritam se zahuktava do te mjere da je u više navrata podsjetio na divlju i raspamećenu verziju transa u koji baca legendarna “Sinnerman” Nine Simone. Fisher se u jednom trenutku, naravno, spustio i među publiku, a nakon redovnog dijela koncerta odsviran je i energičan bis na kojemu je s naslovnom pjesmom albuma “The Underside of Power” okončan devedesetak minuta dugačak nastup koji nećemo lako zaboraviti.
Jesu li Algiers najinovativniji bend današnjice? Daleko od toga, ali to ni ne trebaju biti. Svakako su izvrstan sastav koji pršti od energije, svira odličnu glazbu i prava poslastica za vidjeti uživo. Što je i više nego dovoljno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
