O Detroitu i njegovoj glazbenoj povijesti ispisane su stotine, ako ne i tisuće stranica, bilo da se radilo o proto-punku The Stoogesa i MC5 ili tamnoputim pop genijalcima okupljenima oko izdavačke kuće Motown. U tim tekstovima puno rjeđe ćete moći čitati o bendu koji je s Iggyjem ili Wayneom Kramerom često dijelio detroitske pozornice, bendu čije ime je nekoliko godina kasnije kao vlastito preuzeo njihov frontmen i jedan od pionira shock rocka.
Taj bend zvao se Alice Cooper, a presudnu ulogu u njihovoj karijeri odigrao je upravo Motor City, gdje su se preselili nakon početaka u Phoenixu i uzaludnog pokušavanja da postanu dijelom hipijevske scene u Kaliforniji.
Nakon otprilike pola stoljeća, stari Alice je odlučio snimiti nešto što bismo mogli nazvati uglazbljenom zahvalom tom američkom gradu, u čemu mu je pomogla all-star ekipa predvođena tamošnjim glazbenicima kao što su Wayne Kramer (MC5), Mark Farner (Grand Funk Railroad) i članovi nekadašnjeg mu benda, s iznimkom pokojnog gitarista Glena Buxtona. Album je tako bio zamišljen kao Cooperov povratak korijenima, no čitava stvar ipak puno bolje funkcionira na papiru.
Prvi problem je produkcija višedesetljetnog mu suradnika Boba Ezrina koja tek povremeno evocira onaj sirovi, prljavi zvuk Detroita, a mnogo češće nalikuje Aliceovim albumima „Trash“ i „Hey Stoopid“. Također, ploču je u svakom slučaju trebalo malo skratiti pošto se među 15 pjesama našlo barem pet-šest potpuno suvišnih. To se ponajprije odnosi na rock’n’roll poskočice „Go Man Go“ i „Shut Up and Rock“, razočaravajući singl „Social Debris“ i tek malo bolji blues rock „Drunk and in Love“ premda i u ostatku materijala ima stvari koje su prolaznu ocjenu zaslužile isključivo svojim šarmom i istinskim guštanjem koje izvire iz svakog odsviranog tona.
„Detroit City 2021“ (koja je po izlasku kao singl nosila naziv „Detroit City 2020“), primjerice, šetnja je hodnicima sjećanja preko nepotrebno modernizirane, ali i dalje uvjerljive glam garaže bliske New York Dollsima u kojoj se kao na filmu izmjenjuju poznati likovi i događaji (‘me and Iggy were giggin’ with Ziggy and kickin’ with the MC5/Ted and Seger were burning with fever and let the Silver bullets fly’), što je više nego dovoljno da popravi ne baš inspirirani refren. „$1000 High Heel Shoes“ puhačima i motown pratećim vokalima kompenzira priglupe stihove o striptizeti, dok je „Independance Dave“ toliko retardirana da postaje simpatična.
Album sadrži i nekoliko skladbi boljih od svega što je Cooper snimio u jako dugo vremena – u „I Hate You“ ponovno je okupio svoj nekadašnji bend, čiji se članovi Michael Bruce, Dennis Dunaway, Neal Smith i sam Alice izmjenjuju pred mikrofonom i jedan drugom u facu sasipaju sve najgore (‘I hate you, your spider eyes/a guillotine, oh big suprise’ ili ‘I hate you and that guitar pout/those tired riffs we all laugh about’), prije nego svoju ljutnju usmjere prema Buxtonu zato što ga više nema, „Hanging on by a Thread“ je dosta dobra balada čiji stihovi nisu previše daleko od proglasa Johna Sinclaira iz White Panther dana, a tu su i vrlo korektna čitanja Velvet Undergrounda („Rock and Roll“), MC5 („Sister Anne“) i Boba Segera („East Side Story“). Jedini cover koji mu stvarno nije trebao je „Our Love Will Change the World“ opskurnog power pop sastava Outrageous Cherry, usprkos zavidnoj količini ironije koju je iskazao pjevajući stihove poput ‘we’ll kill any possibility or any illusion of synchronicity’ na jednu od najsladunjavijih melodija s kojima se ikada susreo.
Još koji redak treba posvetiti i spomenutoj „Shut Up and Rock“, Aliceovom obračunu s angažiranim, politiziranim rock bendovima – iako glazbeno baš i nije vrijedna spomena, genijalna je fora da je u pjesmi takve tematike ugostio Larryja Mullena Jr.-a, bubnjara U2.
S obzirom na sve napisano u ovoj recenziji, šestica bi se mogla činiti previsokom ocjenom. Vjerojatno i jest malo navučena, u ime starih dana. i Detroita i Alicea Coopera.
Ocjena: 6/10
(Ear Music, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
