Stonerska priča godine u ovom gradu dogodila se sasvim neočekivano sinoć u Močvari.
Iako sam gotovo cijeli život u glazbi i u pohođenju koncerata, a u sportu, recimo, nimalo, vjerujem da bih imao više sreće s prognoziranjem ishoda u nekim skandinavskim ligama, nego s posjećenošću zagrebačkih klupskih zbivanja.
Stoner, desert rock i psihodelična scena spada(ju) u posebno hirovitu pojavu. Ono što se dosad pokazalo kao zicer za napuniti klub je više-manje bilo sve što je imalo nekakvu poveznicu s Kyussom. Sve ostalo je pak ‘ruski rulet’ za svakog organizatora, a realna projekcija je uglavnom bilo od 20 do 100 posjetitelja, dakle vjerojatnost da će organizatora ‘čekati cijev u spremniku prilikom povlačenja oroza’ obično je gotovo sigurno na strani metka.
Ovaj portal je pak ispratio mnoštvo takvih koncerata i rezultati s posjećenošću bili su svakakvi bez obzira na kvalitetu izvođača ili njihov/njegov pedigre. Pa smo tako imali situaciju da jedan Motorpsycho (osjećam da pomalo k’o Sale Dragaš koji se ne može odvojiti od Springsteena i Clasha, jer Motorpsycho svako malo uzmem za primjer) koji hedlajnira festivale i može se smatrati najboljim u svojoj kategoriji, dođe autobusom s prikolicom punima opreme i napravi bogovski ugođaj za pedesetak posjetitelja u Vintage Industrialu. S druge strane dođu neki stoner Grci ili Ukrajinci i oni napune klub bez problema. Dakle, nikako uspostavit neku realnu vezu predviđanja. Otkud dolazi hype u Zagrebu za tu scenu vjerojatno je jedna od najvećih nepoznanica.
Svojevrsnom fenomenu svjedočio sam i sinoć. Nešvilski stoneri All Them Witches rasprodali su Močvaru danima unaprijed. Jučer je to bio must see događaj. Sve me nekako strah da tako nešto neće poći za rukom i daleko poznatijim teškašima Monster Magnet 15. veljače u istom klubu, obzirom da je prošli, uz to i premijerni, koncert u Tvornici bio slabije posjećen od onoga što se očekivalo, a očekivalo se da će raspordati u cuga kao jedan Clutch, ali eto u Zagrebu se Monster Magnet ne može mjeriti s Clutchem.
Uglavnom, prije koncerta organizator je kumio publiku da se olakšaju od kaputa u garderobi kako u Močvari baš ne bi bio nepodnošljivi stiskavac. Koncert zvijezda večeri kasnio je nekih desetak minuta, što je i bilo dobro da ne nastane histerija u redu pred garderobom. Trenutak kad vam je drago što sve malo kasni.
Prvih 15-20 minuta taj trio koji čine Robby Staebler, Charles Michael Parks, Jr. i Ben McLeod kotrljao je spori ritam dodatno otežan nekim drop d ili drop c štimom, a početni delirij publike ispraćao je svaku pjesmu oduševljenije nego što ih je bend isporučivao. Za nekog tko nije tako mlad i kome je uši na koncertima u prošlosti ispirao jedan Chris Cornell, bez obzirao bio to Soundgarden ili Audioslave, All Them Witches mi se nisu činili ni posebno zanimljivima ni posebno inventivnima, dapače suprotno do toga – ‘kotrljanje depresije kojoj se ne nazire kraj’. I onda kao grom iz vedra neba otpadoše duboki štimovi poput nepotrebnog balasta i bend odjednom udari s obradom „Manic Depression“ Jimija Hendrixa.
I dok sam očekivao da će nakon ‘manične’ opet na red doći samo ‘depresija’, ‘bezobraznici’ na pozornici su nam pod rebra munuli, ne blues, već bluzčinu. 12 bar blues korak koji svi znaju i osjećaju, ali tako dobro filingaški isporučen da je bilo teško vjerovati da je to isti onaj bend s početka. Da se razumijemo, bendovi mlađe generacije znaju jako dobro zakopati grunge/stoner itd. priču, ili recimo post rock, ali za puno njih je blues zaboravljena disciplina. No All Them Witches dolaze iz Nashvillea i izgleda da je tamošnji folklor ono što teče i kroz njihove vene. Tamo od cuntryja i bluesa ne možete pobjeći.
Iznenađenjima nije bilo kraja. Bend kao da je bio uštekan na neki zbrčkani vremeplov, tempo je postajao sve živahniji, a prostor psihodelije se sve više otvarao. Kao da je taj bend osnovan prije svega sedam godina počeo tražiti svoje korijene u onome što su nekad radili Emerson, Lake & Palmer. Dakle, nekoliko puta su potpuno izmjestili glazbenu priču i pred našim očima i ušima se od početno dosadnjikavih stonera prometnuli u vraške edukatore koji su majstorski i intrigantno obišli brojne važne punktove rocka. Nimalo lažna, već izuzetno zarazna priča u pozitivnom smislu.
Ono što mi se nakon toga nametnulo u mislima bilo je tih početnih dvadesetak minuta stonera. Jednostavno Močvara kao klub ima svoje limite po pitanju razglasa. Velika količina ljudi unutra jednostavno začepi, tj. popularno kazano ‘zadenfa’ zvuk, posebno niske bas frekvencije i to jednostavno uskrati osjećaj, osim ako niste u prvih 5-6 redova (a ja nisam bio). All Them Witches zasigurno su sinoć dokazali kako su prerasli taj kapacitet i da zaslužuju da ih se doživi u većem prostoru u (nadajmo se) skorašnjoj budućnosti. Ali opet, stoner je to, treba biti oprezan s predviđanjima jer moglo bi se dogoditi da na taj budući koncert iz potpuno neobjašnjivih razloga dođe pedesetak ljudi i da nikom nije jasno kako i zašto. Čudne su vode stonerske.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
