Još jedna šibenska promocija albuma ‘Silk & Stone’ održana je u najhladnijoj noći ovoga ljeta.
Mjesec navodno plav i vjetar neočekivano hladan bili su težak izazov za popunjene tribine, kao i za četveročlani bend koji je herojski izdržao na pozornici više od dva sata. Dio publike se predao, što im nije na čast, jer nemoguće je s tvrđave otići a da te ne vide svi, uključujući i Amiru. Ona je svakog ispratila pogledom i mahanjem, okrenuvši glupu situaciju na šalu. Na nedavnom nastupu Lada na istoj toj tvrđavi sv. Mihovila plakalo se jer nema daška vjetra, jučer se od njega bježalo. „Mirni ljudi skoro blage čudi, sje*alo ih nevrijeme“, kako bi nekad pjevao Džoni Štulić, neočekivana zvijezda sinoćnje sredine koncerta. Njegovu „Ako znaš bilo što“, Amira Medunjanin proglasila je autohtonim hrvatskim sevdahom i izvela zbilja upečatljivu verziju najpoznatijeg sentiša Azre.
Amiri Medunjanin bilo je najteže. Dok se publika još i mogla zagrijati pivom ili zagrljajem, ona je sama stajala na vjetrometini. No, ako sevdah uglavnom nastaje iz boli, onda ni uvjeti njegova izvođenja ne moraju nužno biti idealni. Amira je posudila šal iz publike, i drhtavim tijelom i kristalnim glasom pružila sve ono po što je gotovo tisuću ljudi sinoć došlo – ispunjenje duše i restartiranje emocija.
Amira, a vidljivo je to već od početka njezinog vrtoglavog uspjeha, nije „ozbiljan“ sevdahdžija, njezina misija nije propitivanje i istraživanje glazbenih korijena ovdašnjih naroda, kao što to, primjerice, prakticira Damir Imamović. Njezina jedina želja je prenijeti osjećaj, a pritom ne mora to nužno biti sevdah ili kakva makedonska narodna, u obzir dolaze i Štulić i Oliver Dragojević, ili Bijelo Dugme, čiju smo „Loše vino“ čuli lani na OFF festivalu u Šibeniku.
Za razliku od prošle godine, Amira je u Šibenik došla s jednim gitaristom više. Filozofija njezina benda (dvije gitare i kontrabas) jest da Amira kolo vodi, a oni će se već snaći. I snalazili su se, mada se njihova improvizacija tu i tamo raspadala. Ali, bili su u pravu, Amira Medunjanin takve „amaterske“ trenutke iza njezinih leđa bez problema zakrpa, em glasom em osobnošću. Doduše, „Moj dilbere“ jednostavno vapi za bubnjem, a na trenutke je nedostajao i nekakav klavir, koji ima veliku ulogu na aktualnom albumu „Silk & Stone“. Zato valjda i nije izvedena fenomenalna „Elena kerko“.
Ili možda i jest, no nedostatak čarapa i tanjušna košulja natjerale su ovog potpisnika da u dva navrata potraži toplije sklonište ispod tribina.
Objavljeno u suradnji s portalom TRIS.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
