Kevin Barnes (of Montreal): Većina ljudi pati od nekog oblika mentalne bolesti

Intervju s liderom američkog sastava of Montreal, headlinerima ovogodišnjeg SuperUho festivala u Šibeniku.

of Montreal
of Montreal

Američki eksperimentalni pop bend of Montreal, čuven po majstorskom miješanju svih muzičkih stilova, nakon zagrebačkog koncerta u KSET-u prije punih osam godina, konačno će ponovo svirati u Hrvatskoj i to kao jedan od headlinera na ovogodišnjem SuperUho festivalu u Šibeniku, gdje će promovirati svoj posljednji album ‘Aureate Gloom’. Iskoristili smo tu činjenicu kao povod da malo porazgovaramo s Kevinom Barnesom, spiritus movensom benda.

Poznat si po mijenjanju muzičkih stilova, ne isključivo u samim albumima, već čak i usred pojedine pjesme. Ukazuje li to deriviranje i tvoj kolažni stil na neke određene utjecaje koje baštiniš, ili je to tek način na koji tvoj um funkcionira?

Taj kolažni stil komponiranja dolazi mi potpuno prirodno. Nekako mi se čini da ti stilistički skokovi održavaju moj um stalno budnim i zaposlenim i čuvaju me od dosade. Oduvijek sam volio muziku punu iznenadnih prevrata koji održavaju izvjesnu kvalitetu sponatnosti. Najveći mi je izazov u stvaranju da postignem taj efekt bez onog dojma da sam pretenciozan i pretjerano intelektualan.

Kako teče tvoj kreativni proces? Kad pišeš, imaš li neku temu, neku generalnu ideju o tome kako bi trebao izgledati album na kojemu radiš, ili to dolazi prirodno iz samog kreativnog procesa? Zapravo te želim pitati: pišeš li albume ili pjesme?

Prije nego što uopće počnem pisati, najčešće imam koncept u glavi o tome kakav bi album trebao biti i kakav osjećaj bi trebao proizvesti. U početku je to uvijek vrlo apstraktno, a onda se vremenom kroz sam kreativni proces duh albuma polako prikaže preda mnom.

Patio si od depresije, nije tajna da si razmišljao i o suicidu. Iz tvog iskustva gledano, je li uopće moguće da umjetnik bude sretan i kreativan istovremeno, ili prava umjetnost dolazi isključivo iz patnje? Ili misliš da je takav tip generalizacije obična glupost?

Mislim da većina ljudi pati od nekog oblika mentalne bolesti. To je naprosto esencijalni dio ljudske prirode. Umjetnici su zapravo sretna i povlaštena vrsta jer imaju način da izbace svoje demone kroz svoj kreativni rad, za razliku od mnogih ljudi koji to ne mogu. Osobno mogu reći da mi kreativni proces definitivno služi kao jedna vrsta psihoterapije. Bez tog stvaranja, bez umjetnosti, bio bih potpuno sjeban.

Tvoja monumentalna pjesma, pravo malo remek-djelo of Montreala, ‘The Past is Grotesque Animal’, jedan je od najadiktivnijih komada muzike koji sam čula u životu i sjećam se koliko sam bila ganuta kad sam ju čula prvi put u životu, čak sam imala osjećaj kao da sam ju osobno napisala koliko je korespondirala s mojim osobnim iskustvom (premda, naravno, ne bih nikada bila sposobna napisati nešto slično). Kako objašnjavaš taj fenomen: pišeš strahovito iskreno o svom vrlo osobnom iskustvu, a istovremeno uspijevaš stvoriti nešto tako univerzalno?

Premda smo različiti i imamo različita iskustva, postoji tip životnog iskustva koji većina nas, ako dovoljno dugo poživimo, naprosto moramo proći. Jedna od njih je bol izgubljene ljubavi. Mislim da ta pjesma ima univerzalnu kvalitetu jer je ljubav užasno važan dio onoga što nas uopće definira kao ljudska bića. Nažalost, opet zbog ljudske prirode, ljubavne su afere ipak u najvećoj mjeri autodestruktivne i poslije njih smo često prepušteni samima sebi i svojoj sposobnosti da u samoći pokupimo djeliće sebe i saberemo se. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X