Dokumentarni film redatelja Asifa Kapadia koji se već istaknuo nagrađivanim filmom ‘Senna’ o tragično stradalom asu Formule 1 Ayrtonu Senni prihvatio se ekranizacije tragične sudbine još jedne globalne zvijezde – Amy Winehouse.
Je li moguće da je ključni trenutak posljednjeg mjeseca života Amy Winehouse u filmu „Amy“ tako lakonski prešućen? Moguće je. U intervjuu koji je Asif Kapadia dao za Showbiz 441.com tvrdi kako je jedna osoba posebno kriva za smrti pjevačice i da to nije njen otac Mitch, već netko koga nije direktno imenovao u filmu. Dakle cijeli dokumentarac pada na kraju, jer su nečije veze toliko jake da bi redatelja mogao sudski uništiti. Postavlja se pitanje tko je to.
Prije toga Kapadia u dokumentarcu priču plete na taj način da bi ne samo obožavatelj, već svaka iole normalna osoba treba zamrziti prostodušnog oca Mitcha, taksi vozača koji nemušto javno pokazuje da crpi neke sitne koristi od slave svoje kćerke, dok potpuno pada na ispitu oca kao zdravorazumskog autoriteta. Drugi ‘Pedro’ je Blake Fielder-Civil, kvartovski mangup u kojeg se Amy nesretno zaljubila i koji je u filmu direktno optužen kao glavni krvac koji je pjevačicu navukao na crack, heroin i kokain. Za kvartovskog klipana, sasvim razumljiva situacija, jer takvi se ionako ne mogu nositi s ničim razumnim, a kamo li s cirkusom u kojem je njegova cura svjetska zvijezda.
No i taj Blake Fielder-Civil je u jednom trenutku elegantno maknut iz blizine pokojne Winehouse, uhapšen u policijskoj zasjedi i smješten iza rešetaka. I on i Mitch su nedvojbeno takvi kakvi jesu, no očito je da oni nisu vukli nikakve konce u njenom profesionalnom životu, dapače doimaju se kao neuki turisti iz pripizdine koji su tek ušetali u zabavni park. Na kraju krajeva oni nisu nimalo bili upleteni u organizaciju posljednja tri koncerta (od kojih je održala samo onaj na Kalemegdanu).
Zanimljivi su i portreti tjelohranitelja koji su dodijeljeni pjevačici, jer redatelj u filmu izostavlja tko ih je bio angažirao, a predstavljeni su kao profesionalci koji joj spašavaju život time što joj brane piće, ako sutradan ona ima neke obaveze. I onda se tim ‘superprofi gorilama’ dogodi da pjevačica potpuno izvan sebe od opijata izađe na pozornicu pred 20.000 ljudi i umre mjesec dana kasnije. Jaki profesionalci, reklo bi se.
Kapadia je mogao samo snimiti cjelovečernji film oko peripetija za ustanovljavanje uzroka smrti pjevačice (jer i to u stvarnosti nije istjerano na čistinu crno na bijelo), već je i to lakonski ukrasio srcedrapajućim filažima tuge običnih ljudi u trenutku kad se njeno truplo iznosi iz stana u Camdenu. Kao da se kao redatelj ‘išetao’ iz priče u samoj kulminaciji. Zbog koga i čega odgovor vjerojatno leži u onoj staroj novinarskoj mudrosti: „prati tok novca, ako želiš znati tko stoji iza nečega.“
Ne može se reći da svi koji u ovom trenutku imaju koristi od Amy Winehouse snose zajedničku krivicu, no netko koga se redatelj bojao prokazati ima odlučujuću ulogu. U neku ruku sa zaključnom izjavom Tonyja Bennetta u filmu Kapadia je svima iz te šarolike bratije pijavica oko Amy udario šamarčinu, jer eto ona takva iskrena ‘što na umu, to na drumu’ duša nije se mogla ni svojim iznimnim talentom spasiti toksičnog okruženja u kojem su kao svi nešto bili dobrohotni, profesionalni i brižni, a u biti su radili isto što neki od njih rade i danas, dobro žive od njene tragedije. Znali su i onda jako dobro da nije Amy ta koja nije htjela na rehab, već oni. Svi su oni imali kruha od toga što su je licemjerno ‘spašavali’ od paparazza koji su ništa drugo do li lešinari najnižeg ranga celebrity hranidbenog lanca.
Redatelj je rekao kako mu je namjera snimanje filma „Amy“ bila da izazove gnjev i nelagodu ljudi. U tome je prilično uspio iako je dokumentarac u kojem se svjesno prešućuju najvažniji detalji nešto što zaslužuje i osudu i najgoru ocjenu, no uspio je napraviti redateljski salto mortale i kroz njen tragični lik ispričati priču o današnjem showbizzu kao jednoj od najokrutnijih sredina. Toliko okrutnoj da očigledno ni svoju priču nije mogao prezentirati kako treba, a da si ne navuče nevolju na vrat. Priču u kojoj je slikovito kazano; njegov Poirot morao biti izbačen iz vlaka jer slučaj još uvijek ne smije biti riješen, dok je prostodušnicima bačena kost da mogu komotno zaključiti kako su za sve najveći krivci Mitch Winehouse i Blake Fielder-Civil.
Koliko god film „Amy“ bio iscrpan, prava priča o Amy Winehouse još uvijek čeka da bude ispričana.
Ocjena: 8/10
(On The Corner Films, Universal Music, 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
