Amy Winehouse priredila je najneugodnije iznenađenje u svojoj bogatoj karijeri priređivanja neugodnosti. Samo što se ovog puta može zaključiti kako se oprostila od svoje pjevačke karijere.
Bila je to najveća koncertna blamaža ikad viđena od strane jedne glazbene zvijezde. Ali i od strane njenog organizacijskog tima koji nije otkazao nastup, vratio novce od honorara, zatražio duboku ispriku od strane publike kojoj je također trebao biti refundiran dio novca od ulaznica i počeo se posipati pepelom od sada pa nadalje. Amy Winehouse i „njeno društvo profesionalaca“ su u subotu u Beogradu na Avalon Festu uvrijedili oko dvadeset tisuća posjetitelja i to mahom vjernih obožavatelja, uvrijedili sve kolege glazbenike koji su nastupili prije i poslije nje i uvrijedili glazbu kao takvu. Pored toga su već na prvom koncertu vjerojatno prekinuli ovogodišnju turneju i zasigurno označili kraj jedne glazbene karijere.
A koncertna večer je počela tako obećavajuće…
Avalon Fest otvorio je beogradski dvanaesteročlani sastav Zemlja gruva!. Na domaćem terenu izuzetno popularan bend čiji zvuk je protkan afro-beatom i reggaeam, ali s dovoljno otklona prema pop zvuku, što mu je u kratkom vremenskom roku priskrbilo solidnu bazu obožavatelja na domaćem terenu, uz podatak da su i svoj debi album dali na besplatni download, što se pokazalo jako dobrim potezom. Predvođeni su vokalnim triom MC Milovanom, izuzetno kvalitetnim pjevačicama Konstraktom i Zoe Kidah. Tu još treba dodati moćnu brass sekciju i još bolju ritam sekciju.
Napravili su već na samom početku show kakav je neuobičajen za grupe kojima pripadne nezahvalna uloga otvaranja open air spektakla, potvrdivši time da su s pravom jedna od najvećih srpskih koncertnih atrakcija, što je topla preporuka i za hrvatsku publiku, odnosno hrvatske promotore.
Time je odlično pripremljen teren za makedonski elektro kvartet Bei The Fish koji svoj izričaj temelji na engleskom jeziku. Također iznimno kvalitetan bend, ali s malo manjim potencijalom za masovke poput open aira. U klupskim uvjetima efekt bi bio jači, ali se svejedno osjetilo kako Bei The Fish grizu s puno entuzijazma. Najjači moment i najveće odobravanje publike se dogodilo kad je grupa ugostila makedonsku pjevačicu Katarinu Gočeve, koja je izražajno dokazala kako se može nositi i sa zahtjevnim formama glazbene podloge za tango u pjesmi „Ideal Woman“.
Posljednji u nizu regionalnih izvođača nastupio je zagrebački Elemental. Podno Kalemegdanske tvrđave Remi, Shoot i društvo priredili su tvrdi i ubojiti funk koji je beogradska publika (koja jako dobro zna tekstove pjesama) iznimno dobro prihvatila. Nastup je počeo s „Reži me“ nakon čega je krenulo ljuljanje u redovima publike uz glasno odobravanje. Katarza popraćena zbornim pjevanje se dogodila u „Iz dana u dan“, da bi crta četrdesetpetominutnog koncerta efektno bila podvučena s pjesmom „Priroda i društvo“.
Da situacija s Amy možda neće imati pozitivan ishod proročki je izjavila Remi prije izvođenja zadnje pjesme: „Mi ćemo vam odsvirati još jednu pjesmu pa vas prepuštamo mladoj nadobudnoj Britanki.“
Bilo je to prilično hrabro od Remi u situaciji u kojoj je velika većina posjetitelja došla na Avalon Fest zbog Amy Winehouse. Skoro svaka crnokosa tinejdžerka u publici imala je našminkane oči poput svoje heroine – debeli crni sloj boje oko očiju s kosim završetkom prema sljepoočnicama. Može se reći da je sve bilo spremno za predstojeći spektakl.
Da se potpisnica albuma „Back To Black“ trebala ozbiljno vratiti glazbi, svjedočile su i vijesti u proteklih dvadesetak dana u kojima je navođeno kako je na rehabilitaciji zbog što boljeg vraćanja u formu, kako je održala i tajni nastup u jednom londonskom klubu gdje je publika bila oduševljena i time što je bila trijezna. Beogradski nastup bio je dokaz kako je sve to bila laž.
Na pozornicu nije izašla Amy koja je snimila albume „Frank „ i „Back To Black“ već Amy kakva se mogla vidjeti u tabloidnom tisku – mrmljava mršava spodoba koja se bori s ravnotežom, odjećom, prevelikim silikonima i orijentacijom u prostoru. Umjesto da je prišla mikrofonu u trenutku najveće početne euforije, ona se počela nespretno izuvati i oslanjati se na Zalona Thompsona, jednog od pratećih vokala kao i na basistu Dalea Davisa.
Nije tu bila riječ o pripitosti ili blažem obliku omamljenosti od droga, već više o delirium tremensu, dakle potpuna izgubljenost u svakom pogledu. Nije se mogla sjetiti ne riječi kitica, već refrena pjesama. Tijekom prvih mučnih deset minuta je odlučila predstaviti svoj „najbolji bend na svijetu“, ali se nije mogla sjetiti imena članova koji su na pozornici stajali kao popišani.
Bubnjar je svoju frustraciju prvi izbacio enormno glasnom solo točkom nakon što ga je pjevačica predstavila. Bilo je to istinsko bonhamovsko ispucavanje loše energije u eter. Najgore od svega je što je agonija trajala više od sat vremena. Amy je nekoliko puta napuštala pozornicu, da bi se nakon što je bend izveo jedan do dva soul standarda bez nje opet ušetala, ali opet nimalo prisebna.
Pjevanje iz njenih usta se nije moglo čuti niti jednom. Promašivala je ritam i intonaciju. Glasno nije mogla izvući niti tona. „You Know I’m No Good“ zvučala je kao da ju je izvela teška ovisnica kojoj je crack izbrisao pola mozga. Ustvari onaj „kao“ je u tvrdnji suvišan.
Publika je bila vidno iznervirana, a neke ženske osobe oko mene su kroz suze vikale: „Pjevaj više!“. A ono što je ubrzo uslijedilo bio je neminovni gromoglasni „Buuu!“ koji se orio iz dvadeset tisuća grla, kao i bacanje različitih predmeta na pozornicu u smjeru Amy Winehouse. „Koncert“ je probio i gabarite groteske. Nije bilo prostora za smijeh kroz suze ni od strane najvećih cinika.
Dvadeset tisuća duša svjedočilo je javnom samospaljivanju „kraljice“, ispisivanju epitafa na karijeru koja je prije par godina krenula silovito prema gore. Ta ista „kraljica“ bila je potpuno izgubljena posrnula osoba na velikoj pozornici na kojoj se poput kakve šiparice pokušavala stalno nešto došaptavati sa skamenjenim članovima benda.
No najgora stvar u toj situaciji bio je potpuni izostanak zdravog razuma i pristojnosti svih koji su stajali iza takvog nastupa. Ako je već diva bila spremna jedino za hospitalizaciju, zašto su svi iz benda ukočeno stajali kraj nje i sve to gledali proživljavajući najgore trenutke u svojoj glazbenoj karijeri? Zašto nitko iz menadžmenta nije došao na pozornicu po nju i odveo je za opće dobro? Zašto isto nije učinio nitko iz organizacije? I na kraju krajeva zašto to nije po imperativu Hipokratove zakletve učinio netko od dežurnog medicinskog osoblja?
Jer stvari su izmakle kontroli već po samom izlasku Amy Winehouse na pozornicu i svako tko ima dovoljno inteligencije da ne piša sebi po nogama je lako mogao uvidjeti kud to sve vodi. Odgovor na to pitanje se može iščitati u pohlepi. A ta pohlepa je čvrsto ugrađena u ugovore u kojima obično piše da ako izvođač nije u stanju zbog vlastite krivnje održati koncert da se novci moraju vratiti.
Ovako, koncert je održan i sve je naizgled ispoštovano. Glazbenici su sat i kusur bili na pozornici, bilo je čak i nekog muziciranja, a to što je sve skupa bila travestija par excellence, to je izgleda potpuno nevažno i to u državi u kojoj je ulaznica za tako nešto koštala kao jedna osmina prosječne plaće.
Kestenje iz vatre morao je vaditi Moby koji je nastupio nakon Amy Winehouse. Pokazao se da je itekako bio na visini zadatka, a vjerojatno je sa svojim pratećim bendom odsvirao najbolji koncert u karijeri. Članovi istog su osjetili ljutnju i poniženje, a komentar svega što se dogodilo prije saželi su time što su počeli svirati pjesmu „Rehab“ i tako ušli u anale glazbenih festivala kao prvi glazbenici koji su na takav otvoreni način iskritizirali onog tko je netom završio koncert prije njih.
Moby je na bini bio izuzetno aktivan. Ne samo da je konstantno mijenjao instrumente već je empatično poticao publiku na ples i svojevrsni zajednički ritual izbacivanja loše energije i zaboravljanje onoga što se prije njegovog nastupa događalo na pozornici. To mu je i pošlo za rukom. Osjećalo se da te večeri brani boje glazbe kao takve. Za razliku od Amy Winehouse činilo se kao da je njegova karijera tek započela.
U cijeloj situaciji loše su prošli i ulični prodavači memorabilija koji su pred kraj koncerta otvorili improvizirane štandove izvan koncertnog prostora na prilaznim cestama i nudili majice s ilegalno otisnutim likom Amy Winehouse. U čudu su gledali kako svi nezainteresirano prolaze kraj njih i kako nitko ne prilazi da bar pita za cijenu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
