Svoj drugi album ex-Yu gastarbajterska grupa Analiza uma (značajan dio vremena članovi provode u Njemačkoj) je promovirala pustivši u eter čak šest singlova, no niti jedan se nije nametnuo kao hit.
Stara poslovica „Po jutru se dan poznaje“ je u ovom slučaju nadvladala onu drugu staru poslovicu „Jedna lasta ne čini proljeće“. Iako komercijalan učinak ne mora imati nikakve veze s umjetničkim dojmom, u ovom slučaju teško se oteti dojmu da je „Kužiš, kopčaš, kapiraš ili kontaš“ nepravedno prošao. A možda potpisnik ovih redaka ne kuži, ne kopča, ne kapira i ne konta dovoljno dobro…
Riječ je o izvrsno odsviranom albumu koji odlično zvuči, o dobrim izvedbama ljudi koji nedvojbeno vole ovakvu vrstu muzike (i to se čuje na ovom albumu), ali i o slabašnim pjesmama koje ne pozivaju na opetovana slušanja. Veći dio materijala smo „već čuli“, obično u izvedbama Bijelog dugmeta i Divljih jagoda, katkad i kod Crvene jabuke i Plavog orkestra. Lijepo je znati da je umjetnik jasno odlučio u kojem smjeru želi da mu sastav zvuči, no u tome treba biti podržan kreativnom iskrom, koja na ovom albumu uglavnom izostaje, jer pjesme su uglavnom poput slabijih verzija trideset pet godina stare prve lige bosanskog rocka.
Legitimno je biti retro, ali treba biti – dobar retro. Džaba dobar vokal Zoran Mišić, džaba vrsni instrumentalisti, džaba medicina i terapija, ako nema kreativnog nerva u umjetničkom djelu.
Solidan blues broj „Frankfurt Blues“ je svojevrsna iznimka, bilo bi zanimljivo čuti tu pjesmu u Baretovoj interpretaciji, a i zaključna zezalica „Djedova dezinfekcija“ daje dojam kako ovaj sastav može više i bolje. Pjesme Analize uma su s muzičke i lirične strane vrlo klišeizirane, i kad se u rijetkim trenucima sastav makne iz tih formula, rezultat je bitno bolji. Vjerujem da ekipa iz Analize uma može kvalitativno značajno nadmašiti ovdje ostvarene umjetničke dosege.
Ocjena: 4/10
(Dallas Records, 2019.)