Dobitnik Zlatne palme na ovogodišnjem festivalu u Cannesu, sudska kriminalistička drama redateljice Justine Triet večeras će hrvatsku premijeru doživjeti na Zagreb Film Festivalu.
Prije pet godina Netflix je objavio trinaest epizoda serije “The Staircase”, još uvijek jednog od najboljih primjeraka true crime dokumentarca koji je sniman u razdoblju od desetak godina, a prati sudbinu Michaela Petersona, književnika optuženog za ubojstvo supruge. Priču je lani i HBO adaptirao u igranu seriju s oskarovcem Colinom Firthom i Toni Collette u glavnim ulogama, a obje verzije zanimljivim čini ono što ne znamo i ne možemo otkriti – je li Michael ubojica ili nije? Čas mislimo jedno, čas smo uvjereni u drugo, važemo i nagađamo, ali čvrsti nam odgovor uvijek izmiče.
Mnogo sličnosti može se povući između priče o Petersonu i radnje novog filma francuske redateljice Justine Triet (“Sibyl”, 2019.) koji je ove godine na Filmskom festivalu u Cannesu nagrađen glavnom nagradom, Zlatnom palmom, a večeras će hrvatsku premijeru doživjeti na Zagreb Film Festivalu. Spolovi su zamijenjeni, ovdje je u pitanju književnica (briljantna Sandra Hüller koju pamtimo iz “Toni Erdmann”) čiji suprug stradava u sumnjivom padu, a mi gledatelji zajedno s njezinim slabovidnim sinom Danielom pokušavamo otkriti je li za Samuelovu smrt kriva Sandra.
Naime, film započinje intervjuom koji glavna junakinja daje studentici, a koji prekida glasna muzika s tavana (instrumentalna verzija 50 Centove “P.I.M.P.”) kojom Samuel očito želi prekinuti aktivnosti svoje supruge. Studentica odlazi, kao i sin Daniel koji u šetnju izvodi psa, a po povratku s te šetnje ispred kuće nailazi na mrtvo tijelo svoga oca. U kući je tada bila prisutna samo Sandra; što se dogodilo kad je kamera pratila Daniela i Snoopa?
Najveći dio filma odvija se u sudnici gdje se pomalo otkrivaju sve veće nekonzistentnosti u izvornom svjedočenju glavne junakinje, a Triet nas povlači za rukav malo u jednom, malo u drugom smjeru. U jednoj potresnoj sekvenci otkrivamo sadržaj sukoba supružnika koji je prethodio tragediji i ovdje Triet – i koator scenarija Arthur Harari – postižu fenomenalan rezultat kad u središtu filma u svega nekoliko minuta uspijevaju tako precizno iscrtati psihologiju i odnos dvoje centralnih likova u napetom dijalogu iz kojeg izbijaju debele naslage nagomilanog nezadovoljstva u sjajnoj interakciji Hüller i njezinog glumačkog partnera Samuela Theisa.
Ništa manje upečatljiv nije ni mladi Milo Machado-Graner kao Daniel, dječak koji je primoran u svom svjedočenju donijeti odluku o tome što je istina, a što nije. Svakako moramo spomenuti i pojavljivanje talentirane kantautorice Jehnny Beth, predvodnice sjajnog post punk benda Savages (gdje su sada, hoće li ponovno svirati?) u ulozi sudske službenice Marge koja se pokazuje ključnom figurom u stvaranju raspleta. Sve to prati staložena kamera Simona Beaufilsa i vješta montaža Laurenta Sénéchala.
Trajanje od dva i pol sata može se činiti predugačkim za sudsku dramu, ali “Anatomija” je više od toga, ona je i psihološki portret komplicirane žene i njezinog jednako kompliciranog braka, meditacija o istini i narativima koje u nju pretvaramo, ali i kriminalistička misterija s više pitanja nego odgovora. Triet vješto izbjegava melodramu i velike obrate svojstvene holivudskim filmovima ovog žanra (nadajmo se da nećemo gledati takav remake ove drame) i fokusira se na unutrašnje posljedice suđenja na svoju junakinju koja nam i na kraju filma ostaje u velikoj mjeri jednom enigmatskom figurom.
Još ćemo vidjeti hoće li “Anatomija pada” slijediti recentni trend u kojem dobitnici Zlatne palme svoj uspjeh pretvaraju u nominacije za Oscar, pa i same zlatne ćelavce kao što je to bio slučaj s lanjskim dobitnikom, “Trokutom tuge” Rubena Östlunda (nominacije za najbolji film, redatelja i scenarij) ili pak “Parazitom” Bonga Joon-hoa (Oscari za najbolji film, redatelja i scenarij), no Akademija bi ga svakako trebala uzeti u obzir u svim navedenim kategorijama, kao i Hüller za glavnu glumicu, jer je doista u pitanju jedna od najboljih i najslojevitijih izvedbi godine.
Ocjena: 9/10
(Les Films Pelléas/Les Films de Pierre, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
