Ane Paška na Maloj sceni – najbolje čuvana paška tajna

Umjetnica Ane Paška u četvrtak je na daskama koje život znače zagrebačke Male scene uprizorila poetsko-glazbeni performans ‘Improvizije’ i dakako oduševila publiku koja se na kraju ustala sa stolaca i zborno pjevalo s umjetnicom.

Ane Paška na Maloj sceni (Foto: Zoran Stajčić)

Kao najkraći uvod za osebujnu umjetničku pozadinu izričaja Ana-Marije Fabijanić koja djeluje pod scenskim imenom Ane Paška i koja dolazi s otoka Paga odabrao sam izvadak iz njene ilustrirane knjige „JaMajka Dream – ilustrirani rukopis o majčinstvu“ u kojem se možda nalazi srž i potka njenog rada: „Kad je maštala o knjizi, zapravo je maštala o predstavi. Kad je maštala o predstavi, zapravo je maštala o glazbi. Kad je maštala o glazbi, zapravo je maštala o filmu. I tako se ona vrti u svojim krugovima.“

U te svoje krugove, ili bolje kazano vrtloge, sinoć je na Maloj sceni uvukla publiku. Ali ne bilo kakvu publiku, iako vjerujem Ane tu ne postavlja ikakve ograde, jer to što izvodi može naći svoje pobornike u dobnim skupinama od 6 do 66. Publiku je sačinjavala ‘gola’ intelektualna sorta, ukratko oni najzahtjevniji, čiji feedback nećete dobiti osim ako niste uistinu od vrhunske umjetničke sorte. A Ane to očigledno jest, jer ne samo da je držala tenziju tijekom izuzetno zahtjevnog performansa „Improvizije“, već je u smijehu držala solidan broj njih, po nekom magičnom osobnom osjetu svoje dinamičke vožnje.

Ane Paška na Maloj sceni (Foto: Zoran Stajčić)

Pozornicu ima u malom prstu, nedozvoljavajući da joj promakne niti jedan detalj, od scenografije, kostimografije i svega što je izvodila. Gola ideja i mašta koje nalaze najbolja suvisla rješenja za i inače skromne uvjete u kojima, nažalost, u ovim krajevima samostalni (pa još uz to i avangardni) umjetnici djeluju. No u slučaju Ane, nije teatar dominantan (podsjetimo se opet njenih krugova u kojima se vrti) u „Improvizijama“. Jest da je završila dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, no jačina glasnica i pjevački instinkt nisu je zaobišli u životu.

„Improvizije“ su u nekih odokativnih 70 posto glazbeni performans – izuzetan koncert pjevačice i multiinstrumetalistice (svirala je piano, gitaru i cajon) koji opet to nije, jer je nešto više od toga. Možda to i jest srž „Improvizija“ kao takvih – poput neke izmaštane improvizacijske televizije uživo u kojoj glavna akterica ujedno u ruci ima i nevidljivi daljinski upravljač kojim ‘skače’ s programa na program. Opera, reggae, šansona… sve to Ane ‘vrti’ kao što je iskakanje iz te glazbene niše zna odvesti u narativnu formu i oponašanje manira i komunikacije svojih suotočana. I to dobijete ekspresno i suštinski, kao da vas je netko posjeo za stol usred neke paške svetkovine, obiteljskog nedjeljnog ručka ili svakodnevnog uličnog dijaloga i time probio onu klasičnu tvrdu ljušturu kakvu otočko stanovništvo zna imati prema svakom kopnenom dvonožnom stvoru.

Ane Paška na Maloj sceni (Foto: Zoran Stajčić)

Gledam to i po sebi. Što sam konkretno znao o Pažanima prije „Improvizija“? Sir, janjetina, Zrće, paški trokut… sve uobičajeni toponimi, uglavnom ništa o ljudima. Ane mi je odškrinula jedna sasvim druga vrata „Improvizijama“. Općenito je njen izričaj čvrsto ukorijenjen u etos otoka Paga. Gotovo nedjeljivo od nje same jer joj je to neiscrpna inspiracija koju ona posebno naglašava, stoga je i odabir umjetničkog prezimena ‘Paška’ potpuno razumljivo. No nije Ane samo fokusirana na svoje suotočane, njena emotivna nutrina, koja uključuje sve kemijske reakcije koje se tiču i tjelesnog, time i odnosa s partnerom, kao i majčinstvo ona izvlači pred publiku. A opet tu je i more, to veliko beskrajno plavetnilo u čijem okruženju obitava i koje se nikako ne može zaobići u svim životnim (društvenim i unutarkemijskim) procesima jedne Ane.

Ane Paška na Maloj sceni (Foto: Zoran Stajčić)

Taj vrtlog osobnog i okoline, dobrim dijelom uglazbljen i otpjevan drži vas u fokusu dobrih sat i pol vremena, a da toga niste ni svjesni. U biti postanete tek na kraju ako ovlaš pogledate na sat prije bisa. Da, „Improvizije“ je predstava koja ima glazbeni bis i to ne običan bis, već katarzični tijekom kojeg Ane samo drekne i napravi rukom neki ‘Mišo Kovač’ mot nakon čega cijela Mala scena pjeva kao da svi zdušno sudjeluju u nekoj probi za neki mjuzikl a la „Kosa“. A u publici sve gola intelektualna sorta. Nestvarno.

A opet, i nevjerojatno kako je umjetnica takvog kalibra uspjela ostati nešto poput najbolje čuvane paške tajne. Trebalo bi tome ipak stati na kraj. Lako za sir, janjetinu, Zrće i paški trokut. Tajna znana pod imenom Ane Paška konačno treba izaći na vidjelo. Nema te zabavne i edukativne televizije do njene ‘Improvizije’.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X