Zapuhnuo nas je lijepi dašak senzualnog ženskog modernog rocka s izlaskom Anne Calvi na pozornicu Tvornice kulture u petak, prvog dana Reflektor festivala koji je zbog slabije prodaje ulaznica i mogućnosti padanja kiše preseljen s prvotno najavljene lokacije Platoa Tuškanac.
Pokazao se početak lipnja ipak nepogodnim u ovom trenu da u Zagrebu na otvorenom zaživi mali urbani boutique festival. Ako se izuzmu najavljivani prateći neglazbeni sadržaji, onog pak glazbenog ugođaja nije nedostajalo ‘pod krovom’ Tvornice te prve večeri koja je pripadala ženskim headlinerima. Možda je jedino činjenica da je Anna Calvi minutažu prilagodila festivalskom, a ne solo nastupu, mogla donijeti onaj pomalo razočaravajući moment u kojima se očekuje nekih 15-20 minuta više koncertiranja.
Ali bilo bi nezahvalo iskazivati neko nezadovoljstvo obzirom da je publika bila kao opčinjena nastupom Calvi i njenog i vizualno zanimljivog i atraktivnog sastava, posebno kad je riječ o multiinstrumentalistici i perkusionistici koja je popunjavala svaki segment tog zvukovnog Anninog putovanja koji nisu pokrivali gitara, bubanj i klavijature. Bilo je to uistinu zvukovno putovanje mlade britanske glazbenice, ujedno i dokaz da je ne zovu bez vraga i na manifestacije izvan rock i pop gabarita, kao što je prošle godine nastupila na uglednom švicarskom Montreux Jazz Festivalu.
Prvi dio koncerta pripadao je pjesmama „Rider To The Sea“, koja je 2011. otvarala njen eponimno debitantsko osvarenje, kao i „Suzzane & I“ s istog albuma, te „Eliza“ s kojom je prešla na još uvijek recentni album „One Breath“ iz 2013. godine. Anna Calvi otvarala je koncert gotovo meditativno i bez napetosti ili žurbe, poput sporovoznog vlaka na koji ste se mogli ukrcati kad ste htjeli. No stvari su se počele zaoštravati s nizom „I’ll Be Your Man“, „Suddenly“, „Blackout“, „Cry“, „Sing To Me“ da bi brutalno gitarsko tex-mex ozračje grunulo s „Wolf Like Me“ i potom ugodno ‘šamaranje & šarmiranje’ nastavljeno s „Love Won’t Be Leaving“. Ljubav možda nije otišla, no Anna jest prilično brzo nakon toga. No kao što je već kazano, nakon tako smislenog i zaokruženog nastupa koji je jednako korespondirao u oduševljenju i kod Anninih fanova, kao i laika i koji je u kvaliteti zvuka korespondirao s onim što se događalo na pozornici, mjesta za negodovanje ne bi trebalo biti.
Uostalom, kome je možda bilo premalo, trebao je doći nešto ranije, jer bila je šteta što domaća kantautorica Lovely Quinces nije u startu imala tu gužvu u dvorani kakvu je imala Anna. Njen koncert imao je drugu vrstu šarma. Dunja Ercegović bila je rastresena već samim pojavljivanjem, rekla je publici kako je na njenoj gitari pukao neki važni dio pred koncert, kao što su joj se potom pokvarili i mobitel i laptop, da bi pred sam nastup u pomoć priskočila njena kolegica Irena Žilić posudivši joj svoju akustičnu gitaru. Kantautorica je čak i sam svoj nastup najavila kao prvi nakon solo koncerta na istoj pozornici održanog prije dvije godine, očigledno zaboravljajući prošlogodišnji gig kad je u sklopu mini turneje s Thurstonom Mooreom otvarala njegov koncert u Močvari. Prilično rastresena situacija već na samom startu.
Nastup je tako bio Dunjina matrička borba sa samom sobom. Izgledala je kao da ključa iznutra, dok je na van cijelu stvar „hladila“ pjesmama sporijeg ritma i mračnijeg ozračja. Takve kušnje obično pokazuju koliko neki talent uopće može izdržati, a Dunjin je izdržao, jer dok je glazba trajala kao da je se ovozemaljski problemi nisu (do)ticali. Općenito nije se je ticalo, niti je pridavala neki značaj i od onog incidenta od prije dva tjedna kad se za mnoge prometnula u heroinu kad je zajedno sa slikoricom Dunjom Janković stala pred Markićkin, popularno zvani, „Katolički Pride“ kojim se tražila zabrana pobačaja u Hrvatskoj, dapače ukazala je Dunja Ercegović na druge dvije heroine, kojima je i posvetila svoj nastup, tj. studenticama koje su odlučile kampirati pred uredom ministra Šustara kako bi im konačno bile isplaćene stipendije koje Ministarstvo znanosti još uvijek nije isplatilo mnogim studentima.
Za upratiti nastup grupa Koala Voice i Side Project, koje su otvorile Reflektor, autoru ovih redaka petak ipak nije bio naklonjen.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
