Treći album zagrebačkog subreggae kolektiva trebao bi biti neizostavni dio svačije prtljage – gdje god krenuli, posebice za jug.
Zanimljiv je stvaralački put zagrebačkog benda Antenat. Oformljen 1997. u kvartu Špansko kao klasični rock kvartet, vremenom se počeo otvarati ka brojnim vrstama i podvrstama reggaea, duba, skaa, world musicu, da bi sve objedinio u subreggaeu – terminu koji je izmislio sam bend kako bi silnu šarolikost utjecaja sveo u jednom nazivu. Možda taj naziv ‘subreggae’ i jest dobitna formula za Antenat, jer grupa je time sebi otvorila široko polje razvoja, istraživanja i kreativnosti. Nije se stilski zatvorila i time, kao veliki broj bendova, s protokom vremena sebi isisala srž nakon koje obično ostane prazna ljuštura u koju glazbenici ‘bez duše’ trpaju tonove i note. Antenat je živi glazbeni organizam i to s dušom.
To je najvažniji element ovog mnogoljudnog sastava koji je pametno odlučio slijediti glazbu, a ne pokušati vladati njome. S takvim načinom djelovanja otvaraju se mnoge čakre. Antenat tako uvjetno spada u onu vrstu putujućih šamana koji liječe glazbom. Pronosi se taj glas već dugi niz od uha do uha, što je ujedno i najzdravija i najbolja reklama. No zato je grupa svjesna da mora pratiti nit glazbe, a ne slušati kakofoniju onoga što se od nje eventualno očekuje. Zato je svaki novi uradak avantura. Izlet. Samo što je na posljednjem studijskom istoimenom albumu to konačno i definirano.
Antenatov ‘izlet’ uvijek se pretvara i ‘let’ – sasvim jasan i snažan stih tako da je njegovo mantričko ponavljanje u pjesmi „Izlet“ upravo to praćenje tajnih signala Muza koje pjevača Nenada Kovačića i bend vode u glazbenu avanturu. Već tu je plastično ocrtan balans između vokala, aranžmana i instrumenata koji djeluju skladno prema van kao jedan pulsirajući, hipnotički, mistični organizam koji ne žuri s potpunim predstavljanjem već to čini postepeno u pjesmama koje slijede i to bez straha od odbijanja ili nerazumijevanja s recipijentom.
Put kao lajtmotiv je toliko jak da se druga po redu pjesma „Oda“ čini kao neraskidivo vezani nastavak na „Izlet“, s tim da poletni reggae ritam suptilnije poziva na gibanje. Angažman brojnih instrumenta na cijelom albumu zauzima dosta prostora, gotovo da Kovačićev vokal baca u drugi plan, no sve je uvijek u funkciji pjesme, kao da instrumentalne fraze na sebe preuzmu pripovjedačku ulogu i time još jače izraze ono neizrečeno, primjerice kad gitarski solo u klavirom i violončelom prožetoj pjesmi „Bolivija“ snažno poentira, sažimajući i prožimajući tu lirsku ‘putopisnu’ sliku. Glas je dakle samo jedan od instrumenata u toj konstrukciji, a nipošto centralna stvar oko koje se gradi zvučna slika. No njegovo odsustvo (primjerice u pjesmi „Nazorova“), nimalo ne umanjuje dojam, jer se jednostavno pojavljuje u pravim trenucima, čak i kad ‘glazbeni intermezzo’ traje više od šest minuta.
Društveni angažman je snažan, ali suptilan, reklo bi se; gotovo neprimjetan. Antenat ne nudi kritičku dozu paranoje općepoznatog, već traži nove horizonte. „Zadovoljan“ je tako prvi korak u traženju nove percepcije na albumu, a razlog postojanja te pjesme pojačava naredna „Them Promise“ u kojoj tekst otpjevan na engleskom sasvim jasno poentira stvari, ali i potpuno briše primisli da je riječ o hrvatskom bendu – sve prije miriše na reggae jamming iz Bamaka, čime cijela percepcija izlazi iz skučenih nacionalnih rakursa (kao što nešto kasnije „Jug“ sadrži snažan utjecaj ‘saharskog rocka’ jednog Tinariwena).
U „Mi i oni“ Antenat vrlo efektno plasira ideju nekog sveopćeg pomirenja, ali ne banalno, već kroz propitivanje koje se nameće kao logični i univerzalni korak za sve one koji zagrebu ispod bilo koje vrste dogme, bilo vjerske ili političke naravi. Posljednja „Drobilica“ ujedno je i zaključak teze o putovanju (kao životnoj misiji), započete s pjesmama „Izlet“ i „Oda“. A ono što ostane u slušateljevu uhu nakon toga su riječi: „Jednog dana kada stane“.
A kad stane… Tek nakon toga dolazi do svijesti spoznaja koliko je album „Izlet“ spontano, maštovito, izlječujuće i nenametljivo glazbeno putovanje.
Ocjena: 8/10
(Dirty Old/Kultura promjene, 2013.)