Treći album zagrebačkog subreggae kolektiva trebao bi biti neizostavni dio svačije prtljage – gdje god krenuli, posebice za jug.
Zanimljiv je stvaralački put zagrebačkog benda Antenat. Oformljen 1997. u kvartu Špansko kao klasični rock kvartet, vremenom se počeo otvarati ka brojnim vrstama i podvrstama reggaea, duba, skaa, world musicu, da bi sve objedinio u subreggaeu – terminu koji je izmislio sam bend kako bi silnu šarolikost utjecaja sveo u jednom nazivu. Možda taj naziv ‘subreggae’ i jest dobitna formula za Antenat, jer grupa je time sebi otvorila široko polje razvoja, istraživanja i kreativnosti. Nije se stilski zatvorila i time, kao veliki broj bendova, s protokom vremena sebi isisala srž nakon koje obično ostane prazna ljuštura u koju glazbenici ‘bez duše’ trpaju tonove i note. Antenat je živi glazbeni organizam i to s dušom.
To je najvažniji element ovog mnogoljudnog sastava koji je pametno odlučio slijediti glazbu, a ne pokušati vladati njome. S takvim načinom djelovanja otvaraju se mnoge čakre. Antenat tako uvjetno spada u onu vrstu putujućih šamana koji liječe glazbom. Pronosi se taj glas već dugi niz od uha do uha, što je ujedno i najzdravija i najbolja reklama. No zato je grupa svjesna da mora pratiti nit glazbe, a ne slušati kakofoniju onoga što se od nje eventualno očekuje. Zato je svaki novi uradak avantura. Izlet. Samo što je na posljednjem studijskom istoimenom albumu to konačno i definirano.
Antenatov ‘izlet’ uvijek se pretvara i ‘let’ – sasvim jasan i snažan stih tako da je njegovo mantričko ponavljanje u pjesmi „Izlet“ upravo to praćenje tajnih signala Muza koje pjevača Nenada Kovačića i bend vode u glazbenu avanturu. Već tu je plastično ocrtan balans između vokala, aranžmana i instrumenata koji djeluju skladno prema van kao jedan pulsirajući, hipnotički, mistični organizam koji ne žuri s potpunim predstavljanjem već to čini postepeno u pjesmama koje slijede i to bez straha od odbijanja ili nerazumijevanja s recipijentom.
Put kao lajtmotiv je toliko jak da se druga po redu pjesma „Oda“ čini kao neraskidivo vezani nastavak na „Izlet“, s tim da poletni reggae ritam suptilnije poziva na gibanje. Angažman brojnih instrumenta na cijelom albumu zauzima dosta prostora, gotovo da Kovačićev vokal baca u drugi plan, no sve je uvijek u funkciji pjesme, kao da instrumentalne fraze na sebe preuzmu pripovjedačku ulogu i time još jače izraze ono neizrečeno, primjerice kad gitarski solo u klavirom i violončelom prožetoj pjesmi „Bolivija“ snažno poentira, sažimajući i prožimajući tu lirsku ‘putopisnu’ sliku. Glas je dakle samo jedan od instrumenata u toj konstrukciji, a nipošto centralna stvar oko koje se gradi zvučna slika. No njegovo odsustvo (primjerice u pjesmi „Nazorova“), nimalo ne umanjuje dojam, jer se jednostavno pojavljuje u pravim trenucima, čak i kad ‘glazbeni intermezzo’ traje više od šest minuta.
Društveni angažman je snažan, ali suptilan, reklo bi se; gotovo neprimjetan. Antenat ne nudi kritičku dozu paranoje općepoznatog, već traži nove horizonte. „Zadovoljan“ je tako prvi korak u traženju nove percepcije na albumu, a razlog postojanja te pjesme pojačava naredna „Them Promise“ u kojoj tekst otpjevan na engleskom sasvim jasno poentira stvari, ali i potpuno briše primisli da je riječ o hrvatskom bendu – sve prije miriše na reggae jamming iz Bamaka, čime cijela percepcija izlazi iz skučenih nacionalnih rakursa (kao što nešto kasnije „Jug“ sadrži snažan utjecaj ‘saharskog rocka’ jednog Tinariwena).
U „Mi i oni“ Antenat vrlo efektno plasira ideju nekog sveopćeg pomirenja, ali ne banalno, već kroz propitivanje koje se nameće kao logični i univerzalni korak za sve one koji zagrebu ispod bilo koje vrste dogme, bilo vjerske ili političke naravi. Posljednja „Drobilica“ ujedno je i zaključak teze o putovanju (kao životnoj misiji), započete s pjesmama „Izlet“ i „Oda“. A ono što ostane u slušateljevu uhu nakon toga su riječi: „Jednog dana kada stane“.
A kad stane… Tek nakon toga dolazi do svijesti spoznaja koliko je album „Izlet“ spontano, maštovito, izlječujuće i nenametljivo glazbeno putovanje.
Ocjena: 8/10
(Dirty Old/Kultura promjene, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
