Debitantski albumi Arsena Dedića i Gabi Novak iz 1969., odnosno 1970., jedni su od prvih dugosvirajućih izdanja Jugotona i nagovještaju dvije kolosalne karijere koje će uslijediti.

Kako Croatia Records već godinama s velikim uspjehom češlja kroz Jugotonov katalog i priređuje luksuzna reizdanja hit albuma brojnih izvođača iz svog bogatog rostera, teško je ne upitati se kako im je, pobogu, trebalo toliko dugo da počnu grebati i po jednoj od najcjenjenijih karijera u povijesti jugoslavenske, a potom i hrvatske glazbe, onoj velikana pera i nota, nenadmašnog Arsena Dedića.
No eto, ljubitelji prvaka ovdašnje kantautorske struje izgleda su došli na svoje, budući da je otisnuto vinilno reizdanje Arsenovog kultnog prvijenca “Čovjek kao ja”. U svom popratnom tekstu reizdanja Siniša Škarica navodi da su prije ove ploče na Jugotonu longplejke imali samo Ivo Robić, Dušan Jakić, Trio Tividi i Grupa 220, pa je Dedićeva ploča, uz “Naše dane” koju se većinski može pripisati Dragi Mlinarcu, praktički prvo ovdašnje (kant)autorsko izdanje.
“Čovjek kao ja” koncipiran je kao dugosvirajući album koji okuplja neke nove pjesme zajedno s prethodno predstavljenih singlova – među kojima su i hitovi “Moderato Cantabile” i “Kuća pored mora” – koji su za pojavljivanje na LP-ju nanovo snimljene u svježim aranžmanima. Ipak, unatoč svojoj polukompilacijskoj naravi, “Čovjek kao ja” više od 55 godina nakon svoje objave uhu današnjega slušatelja može djelovati kao zaokruženija i smislenija cjelina od gomile drugih izdanja koja će slijediti tragove što je ostavio za sobom.
Arsen se i prije objave svog prvog albuma na ovdašnjoj sceni pojavio kao anomalija u odnosu na sve one što su lijepim glasovima pjevali pjesme drugih autora i stršao kao jugoslavenska verzija svojih svjetskih parnjaka i u budućim skladbama opjevanih kantautorskih prijaatelja kao što su Gino Paoli iz Italije, Charles Aznavour iz Francuske te Bulat Okudžava iz Sovjetskoga Saveza. S četrnaest pjesama objavljenih na jednoj ploči, Dedić je pokazao da im nije samo brat po stilu, već i po kvaliteti.
Album otvara “Sve što znaš o meni” koja će tijekom njegove polustoljetne karijere postati jednom od njegovih zaštitnih skladbi koje će izvoditi sve dok će u njemu biti daha za pjevanje. “Moj brat” je festivalska kompozicija koja je pokazala da njegov autorski pečat izvrsnošću nadmašuje prosjek tog formata koji je desetljećima vladao ovim prostorima, dok je u atmosferičnoj “Kod dvije lipe” opjevao jednu od onih ljubavi koje nisu velike, ali ostavljaju tragove koji se pokazuju dubljima od očekivanih.
“Sanjam te” će u memoriji naših naroda i narodnosti ostati ponajviše upamćena po svom drugom stihu iz uvoda koji će postati soundtrackom najavne špice dugovječnog kulinarskog programa “Male tajne velikih majstora kuhinje”, pa će stariji slušatelji i na ovom reizdanju možda doći u napast da kad čuju stihove o “malim tajnama što ne govore se svima” svoj gramofon zasipati “jednom žlicom Vegete”.
“Odabrat ćeš gore” mogla bi se prozvati korijenom Dedićeve opsesije gorima koju će u kasnoj fazi karijere nastaviti pisanjem pjesme “Zamijenit ću te gorim” za tada uspinjuću zvijezdu Natali Dizdar te “Odgojile su me gore” sa sjajnog predzanjeg albuma “Na zlu putu”. Na drugoj strani ploče naći će se i prve skladbe na kojima će uglazbljivati stihove pjesnika Zvonimira Goloba (“Stara pjesma” i britka satira “Čovjek i pas”), a ta suradnja će u budućnosti uroditi i nekim od najljepših balada iz Arsenovog bogatog opusa.

Paralelno s reizdanjem Dedićevog debija, Croatia Records je, sasvim prirodno, objavio i nanovo otisnutu ploču Gabi Novak iz 1970., jednostavno nazvanu “Gabi”. Ove dvije ploče povezane su na toliko načina da ih je teško pobrojati. Izišla tek par mjeseci nakon “Čovjeka”, “Gabi” će biti naredno šesto dugosvirajuće Jugotonovo izdanje. Dvoje izvođača te iste će se godine vjenčati i ostati zajedno do Arsenove smrti kojoj ove godine obilježavamo desetu obljetnicu.
Na taj će se način ostvariti svojevrsno proročanstvo iz Dedićevih stihova koju će oboje pjevati, svatko na svojem od ovih albuma, “Bit ćeš uvijek moj(a)”, o dugom prijateljstvu koje će par zauvijek sačuvati. Osim nje, Gabi će na svoj prvijenac, koji je složen po identičnom principu kao i “Čovjek kao ja”, s nanovo nasnimljenim starim singlovima i pokojim novitetom među kojima se ističe budući klasik “Pusti me da spavam”, u miks ubaciti i “Sve što znaš o meni”.
“Gabi” otvara udarna “Malo riječi treba kad se voli” za koju Željko Luketić u popratnom osvrtu uz reizdanje ističe da je “ploči zajamčio pažnju budućih diggera“, dočim pjesma ostavlja dojam da bi je se moglo uspješno semplirati jednako kao što su TBF to napravili u “Nostalgičnoj” s uvodnom pjesmom Arsenove prve ploče.
“Još uvijek”, pak, još jednom dokazuje majstorstvo nedavno preminuloga Ivice Krajača koji se ističe čak i u gužvi imena pripadnika teške kategorije tog razdoblja koji čine autorski popis ove ploče, a među kojima su osim Dedića primjerice još i Stipica Kalogjera (“Vino i gitare”), Đelo Jusić (doduše slabija točka izdanja, “Pjesma puni život moj”) i Đorđe Novković (budući singl “Obziri” koji zatvara B stranu).
Jasno je da su “Čovjek kao ja” i “Gabi” albumi koji su itekako zaslužili tretman reizdanja, a svakako se nadamo da će kopanje po Dedićevoj ostavštini nastaviti, počevši od ništa slabije druge ploče “Arsen 2” iz 1971., pa sve do novog stoljeća i spomenute “Na zlu putu” i njezinog nasljednika, za života mu finalnoga “Rebusa”. Ipak, ništa manje zanimljivo ne bi se trebalo biti ni ozbiljnije upustiti u ponovno istraživanje albuma koje je za sobom ostavila i Gabi Novak. Čim prije tim boolje.
(Jugoton 1969/1970., Croatia Records, 2025.)