Art Blakey & The Jazz Messengers ‘Just Coolin” – poruka iz prošlosti

Iskopavanje ‘izgubljenih albuma’ iz povijesti jazza trenutno je u punom jeku, a sada se velikanima poput Milesa, Tranea i Monka pridružuje i legendarni bubnjar Art Blakey čiju je šezdeset godina staru studijsku snimku iz arhiva iskopala etiketa Blue Note Records.

Art Blakey & The Jazz Messengers “Just Coolin'”

Slavni jazz bubnjar Art Blakey i njegov fluidni sastav The Jazz Messengers sredinom pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća bili su jedno od ključnih imena podžanra poznatog kao hard bop i propeler koji je etiketu Blue Note u tom razdoblju učinio najuzbudljivijim rasdanikom talenta i najplodnijim proizvođačem jazz glazbe u onome što bi se bez mnogo razmišljanja moglo proglasiti njezinim zlatnim razdobljem. U to vrijeme, točnije na pretposljednji dan listopada 1958., bend je snimio ploču koja je nosila ime po sastavu, ali je kasnije postala poznata po imenu uvodne skladbe pijanista Bobbyja Timmonsa, “Moanin'”, a koja se kao i sam album smatra remek-djelom žanra i svojevrsnom krunom Blakeyjeve karijere.

Sastav su na toj ploči uz a toj ploči uz Blakeyja i Timmonsa činili trubački velikan Lee Morgan i nedavno preminuli kontrabasist Jimmie Merritt, te saksofonist Benny Golson ujedno u ulozi glazbenog ravnatelja, no on nakon toga napušta bend i s Artom Farmerom osniva The Jazztet, a na njegovo mjesto se vraća jedan od osnivača Jazz Messengersa, Hank Mobley. Bend u ovoj postavi 8. ožujka 1959. odlazi u legendarni studio Rudyja Van Geldera u Hackensacku i snima ploču “Just Coolin'” koja će provesti više od šezdeset godina na policama Blue Notea, a svjetlo dana ugledat će tek sada.

Razlog neobjavljivanja ovog albuma, čini se, najvećim djelom leži u činjenici da je nedugo nakon boravka u studiju ova postava snimila i dvostruki live album “At The Jazz Corner Of The World” nastao u njujorškom Birdlandu, a na njemu se četiri od šest pjesama s “Just Coolin'”. Živi album brzo je objavljen u periodu kada su se slične ploče izrazito dobro prodavale, a studijska snimka zaboravljena je čekala desetljećima, da bi je se etiketa sjetila u periodu koji se može povezati sa stotom obljetnicom Blakeyjeva rođenja, tridesetom obljetnicom njegove smrti ili spomenutom šezdesetom njezina nastanka. I evo, sada je pred nama u punom sjaju, zapakirana u vizual koji duhom potpuno odgovara naslovnicama koje je u vrijeme njezinoga nastanka ludo nadahnuto proizvodio Reid Miles.

Od šest pjesama koje čine njezin sadržaj, samo je jedna – “Quick Trick” – dosad bila nepoznata, pa je upravo ona objavljena kao prvi singl koji je najavio izdanje planirano za travanj ove godine, ali onda i pomaknuto uslijed koronakrize do ovoga tjedna. Nakon toga uslijedila je i uvodna “Hipsippy Blues”, jedna od tri skladbe s albuma koje potpisuje Mobley, član koji se definitvno ističe kao glavna zvijezda postave. On će voditi glavnu riječ i na “Close Your Eyes” iz pera kraljice Tin Pan Alleyja Bernice Petkere, kao i, očekivano, na ostalim vlastitim skladbama kao što su naslovna balada koja zatvara ploču te “M&M” – skraćeno od Morgan & Mobley, pa tu nema sumnje na koga pada reflektor pri ovoj izvedbi.

Sve navedene skladbe bit će izvedene i zabilježene na spomenutoj snimci iz Birdlanda, za razliku od nepotpisane “Jimmerick”, najfrenetičnijeg broja albuma koji u svojoj završnici sadrži i fantastičan Blakeyjev solo za koji bi doista bilo šteta da je ostao neobjavljen. Premda moda nije vječni klasik kao album koji mu je prethodio, “Just Coolin'” važan je svjedok kratkog razdoblja koje je Mobley po drugi put proveo u Blakeyjevom sastavu, budući da će ga vrlo brzo zamijeniti Wayne Shorter, čime će započeti i novi kreativni preporod Jazz Messengersa.

Praksa pronalaženja dosad neobjavljenih albuma više nije rezervirano samo za imena najistaknutijih džezera poput Johna Coltranea i Milesa Davisa koji su brendovi sami po sebi, a čini se da će se ovaj trend uskoro naći u punom zamahu, budući da je već za kraj ovoga mjeseca najavljeno i objavljivanje koncerta Theloniousa Monka snimljenog u srednjoj školi u Palo Altu 1968. godine. Čini se da je povijest jazza trenutno barem jednako aktualna kao i njegova sadašnjost.

Ocjena: 8/10

(Blue Note Records, 2020.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X