Nastup East Rodea na pulskom 16. Art & Musicu obilježio je pretposljednji dan Festivala.
Čudno je ovo ljeto po pitanju glazbe u Hrvatskoj. Ne znam je li nas zbog krize kvalitetna inozemna imena zaobilaze ili su na snazi neki novi trendovi u kojima je jaz između publike i onih na pozornici normalna pojava. Strah od komunikacije, otuđenost kao imperativ ili je pak sve posljedica dubinske krize ne samo glazbene industrije, već i onih koje ona predstavlja, tj. glazbenike? Ili pak jednostavno gledano, ima previše toga u ponudi pa je zbog zasićenosti svaka devijacija pa i ona u obliku pokazivanja određene vrste nezainteresiranosti ljudi na pozornici potrebna i dobrodošla.
Sve se to očituje u ne komunikaciji s publikom ili prikrivenom željom za uzimanjem umjesto davanjem energije. Kao da je fora biti polu-amater skriven iza sigurnih barijera indie dogme u kojoj su svi umjetnici, jednako dobri, jednako mistični, gotovo bezgrešni čak i kad ne mogu pogoditi harmoniju na svom instrumentu. A taj veliki oblak često maštovitije kreiran od strane PR službi, nego što je maštovit sam, usudit ću se reći, projekt, raspline se u djeliću sekunde kad dođe trenutak za predstavljanje uživo.
Ovog ljeta dogodilo se niz koncertnih situacija u kojima su nas mnogi strani ‘mladi talenti’, kojima iste te PR službe predviđaju blistavu budućnost, uglavnom ostavili ravnodušnima nakon nastupa, dok su se s druge strane domaća (i regionalna) imena u usporedbi s njima doimala uigrana, raspoložena, profesionalna i spremna na onu poznatu razmjenu energije s publikom zbog kojeg odlazak na koncert i posjeduje tako snažan magnetizam za mnoge od nas. Ako je taj energetsko-profesionalni nesrazmjer posljedica našeg kaskanja za Zapadom, onda na to slobodno možemo gledati kao na prednost.
Primjeri su brojni od početka ljeta, računajući tu i najveće glazbene festivale koji su nam se dogodili (da sad ne imenujem svakog od njih). Kao kruna svega (u mom slučaju) skoro identična situacija odigrala se i na ovogodišnjem Art & Music Festivalu u Puli koji se održavao proteklih dana u ambijentu Povijesnog muzeja unutar zidina gradskog Kaštela. Priznajem da sam na Festival došao posljednje koncertne večeri kad je zvijezda očekivano trebao biti avangardni austrijski DJ i glazbenik Fennesz.
No njegov nastup bio je razočarenje. Za početak Fennesz je iz nerazjašnjenih razloga tražio da nastupa ispred domaćih art rokera East Rodeo, odmah nakon Talijanke Dagger Moth, post rock kantautorice iz Ferrare, koja je usput rečeno priredila dobro otvaranje večeri svojom zaokruženom i dovoljno intrigantnom pričom. Sama s električnom gitarom u ruci vješto je gradila atmosferu nastupa snimanjem i reproduciranjem loopova uz sviranje na način kako to možda najupečatljivije radi Velšanin Gruff Rhys. Nakon Dagger Moth Fenneszovo uzimanje električne gitare u ruke u situaciji dok se između njega i okupljenih kao određena barijera nalazio ekran laptopa bilo je čista poza u sporom ambijentalnom uvodu. Nastup mu je počeo i završio s mikrofonijom i krčanjem iz zvučnika za svega dvadesetak minuta. Početak je valjda bio artistički dio, a završetak je pripisan kvaru na njegovoj opremi. Niti se ispričao, niti se iznervirao, samo je napustio pozornicu ne prozborivši ni riječi. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
