Protekli vikend u Puli je održan Art & Music festival koji je i ovog puta, iako u suženom izdanju bio povod za glazbena, filmska, likovna, pjesnička i strip druženja.
„Dosadno je stalno imati istu koncepciju“, rekao mi je Branimir Slijepčević Brada u subotu u Društvenom centru Karlo Rojc u Puli nakon nastupa domaćih veterana slam poezije okupljenih po imenom Drumski pjesnici, misleći pri tom na strip radionice koje će se održati od 27. studenog do 8. prosinca s kojima dakako nije ni želio poentirati u medijskom, već edukativnom smislu Art & Music Fesitvala. Brojne metamorfoze je prošao taj festival koji je tijekom desedesetih godina XX stoljeća bio značajno okupljalište aktera s alternativne scene Hrvatske i Slovenije, da bi početkom novog milenija dobio ulogu jedne od prvih izvorišnih točki spajanja regionalne scene kakvu danas poznajemo.
Uvijek treba ponoviti da su Goribor i Repetitor svoju afirmaciju u Hrvatskoj započeli na Art & Musicu kao živom čimbeniku ovdašnjeg kulturnog prostora. Definiciju upravo tog prostora dao je, prevenstveno kulturni aktivist, svestrani Ante Perković, koji nas je nažalost napustio početkom ove godine, u knjizi „Sedma republika“. Perković je bio dugogodišnji nerazdvojni akter Art & Musica tako da je njemu u čast bio posvećen dio subotnjeg programa kad se mogla pogledati, posebnu za tu prigodu montirana, produžena 90-minutna epizoda iz dokumentarne serije „Borderland Soundtrack“ novosadske autorice Brankice Drašković. „Dogodilo se da je Antina knjiga izašla negdje u isto vrijeme kad sam osjetila potrebu da nešto učinim kako bih razjasnila svoju viziju i ideju našeg zajedničkog i granicama neomeđenog kulturnog prostora. I kad sam je počela čitati, uvidjela sam da smo krenuli od iste teze“, kazala mi redateljica u razgovoru.
Ta premijerno prikazana epizoda u dvorani Dnevnog boravka u Rojcu upravo je imala tu crtu i time nosila distinkciju spram brojnih dokumentarnih filmova slične tematike s ovih prostora, obično fokusiranih na glazbenike, bendove ili značajne periode poput novog vala. „Borderland Soundtrack“ bavi se upravo društvenim i sociološkim aspektom povezanosti glazbe kao značajnog segmenta pop kulture s političkim, i dakako ratnim, zbivanjima ovih prostora. Nedvojbeno je da teza o „Sedmoj republici“ nije bombastično izmišljeni pojam koji u stvarnosti ne posjeduje uporište. Dakako, iskričava živost regionalne scene kojoj svjedočimo u današnje vrijeme u potpunosti je opravdava, ne samo u ekonomskom, već čitavom spektru kulturološke nadogradnje. U tom smjeru je nekako išao i razgovor na tribini „Sedma republika“ koja je uslijedila nakon projekcije na kojoj su pored Brankice Drašković sudjelovali i Aleksandar Stojković ST, frontmen ugaslog Goribora i Nenad Marjanović Dr. Fric, basist nekadašnjih KUD Idijota, uz mene kao moderatora.
Nije to bila nikakva ‘kuknjava za dobrim starim vremenima’, jer su vremena uvijek problematična. Možda jest bilo malo kaotično iz razloga što su se neke ‘epizode’ iz ‘prošlih života’ tu nametale same od sebe, no osobno vjerujem da svaka debata na temu zajedničkog neomeđenog prostora pop kulture doprinosi emancipaciji istog, jer činjenca je da se danas i dalje puno društvenih segmenata ponaša kao da ni ne postoji, već da je riječ o razdvojenim scenama koje nemaju previše toga zajedničkog.
Iste večeri su u nastavku zbivanja u klubu Kotač (također u sklopu DK Rojc) koncertni dio u svoje ruke preuzeli beogradski Straight Mickey And The Boyz, zagrebački Svemirko i dva pulska benda; Urar i Flo Masters.
Visokooktanski rock trojac Straight Mickey And The Boyz te je večeri premijerno nastupio u Puli, kao uostalom i brojni srpski bendovi prije njih na Art & Musicu (Goribor, Repetitor, Multietnička Atrakcija, Stuttgart Online, Petrol…) i dakako raspametili prve redove u Kotaču. Nakon što su isporučili eksplozivnu „Haos radi“, kaos je i proradio, a neki iz prvih redova su se osjetili prozvanim da se uhvate mikrofona i sudjeluju u toj centrifugi ritma i adrenalina koja je vitlala iz razglasa i s pozornice. Bend se s posljednjom „Dalek svet“, dakle klimaksom nastupa, oprostio u sitnim noćnim satima od Pule i nedvojbeno ostavio dobar dojam. Obzirom da sam ih do sada gledao dosta puta, jednostavno sam znao da ih rokerska pulska sredina mora ‘popušiti’ kao što je ‘popušila’ i jedan Repetitor.
Ono što me više zanimalo jest kako će proći Svemirko i njegov samozvani ‘toilet pop’ đir (ili pak emo-macho synthpop, kako vam drago). Takav samouvjereni art pristup elektropopu osamdesetih koji graniči s parodijom zbog inzistiranja na onom synth zvuku koji je u dekadama nakon osamdesetih bio gotovo prezren, svakako lakše može proći u jednom Zagrebu, no kaljenje na terenima izvan metropole začas se pokaže kao dvosjekli mač. Predrasude iz redova publike su krenule čim se bend u (obaveznom) kostimiranom izdanju gažera s ljetnih terasa popeo na pozornicu. „K’o su ovi Kuzma i Šaka Zulu?“, čuo sam u žamoru, ali kad je rasplesani kvintet ubrzo pokazao da u malom prstu ima zarazni groove u kombinaciji s odličnim osjećajem za sklad i harmoniju pop pjesama, mlađa publika se učas oduševila.
Mogao bi Svemirko prilično brzo ostvariti status kakav trenutno imaju Nipplepeople. Mladima definitvno treba kvalitetna svježa krv na sceni za uskočiti u ‘plesne cipelice’. Marko Vuković, pjevač i gitarist koji ujedno potpisuje i kompletan debitantski album Svemirka, osim što je upečatljiva i nezaboravna pojava na pozornici, istovremeno je i neskriveni hrabri mladi talent koji pored toga što u zanatskom smislu zna odgovoriti na izazove, ima i nužnu odlučnost za oživljavanje ovakve potpuno osmišljene, a time i interesantne glazbene priče, koja je svakako osvježila recentnu glazbenu godinu. Uostalom, kad je i Art & Music promašio u izboru lineup-a?
Nastupe pulskih bendova sam nažalost zbog angažmana oko tribine propustio. Iduće večeri Drumski pjesnici ponudili su sasvim drugačiji karakter i šteta je što nisu izazvali veći interes poput događaja od prethodnog dana. Formalno-neformalni pjesnički trojac u sastavu Žare Jovanovski, Vid Jeraj, Siniša Matasović kojeg je Mak Murtić po potrebi, želji i osjećaju improvizirano pratio akustičnom gitarom, saksofonom i frulom dvojnicom, rovario je duboko po začkoljastim duševnim prostranstvima nemira, tjeskobe, otuđenosti i neutažene ljubavi, s jedne strane, kao i brojnim društvenim i civilizacijskim paradoksima kao ugnjetavačima duše s druge strane. Prostor Dnevnog boravka ‘zauzeli’ su pak poput drumskih razbojnika na odmoru; izvrćući stol na pozornici, nepoštivajući granicu između pozornice i gledališta, izuvajući se, ili pak uzimati podužu svojevoljnu pauzu usred nastupa, čime su rušili i nepisane konvencije nastupanja kao takvog.
No i Art & Music je takav festival. I u ovom trenutku ovdje ne postoji niti jedan živući festival koji je prošao kroz tolike brojne metamorfoze (nekad velik, nekad mali i jedva primjetan, u vječitoj šetnji kroz mjesece i godišnja doba), a da je iznova i dalje životan i za pulske ‘žitelje Sedme republike’ aktualan u svojoj trećoj deceniji postojanja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
