U backstageu s članovima Atheist rapa je kao i na pozornici, ne može biti, nikako drukčije, osim zabavno, i svakako poučno.
Povod ponovnog susreta zagrebačke publike i Atheista bio je dvostruki rođendan, onaj Močvarin i onaj malo intimniji, 15. rođendan prijateljstva između benda i Micike i ekipe iz Dugava koje se 1997. rodilo u Ilirskoj Bistrirci.
Predgrupama Pankreas i Mašinko prisustvovala je manja grupa poklonika dok se pred Atheistima Močvara dobro napunila za dvosatni pogo i uživanciju u putovanju kroz opus pozitive koja izbija iz svakog njihovog stiha i rifa. A bome ih ima.
Odmah u startu s „Igraš grubo“ bilo je jasno da su Atheisti u sjajnoj formi, ali da će s lakoćom izvesti preko 20 pjesama istom žestinom nije mi bilo ni na kraj pameti. Vjerojatno tek kada kao pravi pankeri dođu u godine Iggy Popa će odlučiti da je 55 minuta mjera preko koje se ne ide.
Još pod dojmom razgovora s odlično raspoloženim i super ljubaznim članovima benda, nisam se mogla oteti majčinskom instinktu brige za to kako se osjećaju na stageu, što mi je u neku ruku pokvarilo totalni doživljaj pankerskog divljanja, izbacivanja negativne energije brzinom i glasnoćom.
Što ima novo kod Atheist Rapa?
Dr. Pop: Ima puno lipih stvari. Povodom dugoočekivanih, a sada raspisanih izbora u Srbiji mi smo odlučili da izbacimo našeg kandidata koji se zove Saša 021. Na Youtubetu možete vidjeti stvar „Mene za Budžu“, slogan je: Samo tako. Mislim da će on da oduva sve ostale kandidate. Jedino što mi nismo pravi kandidat nego nas glasači moraju dopisati na izborne listiće da nas zaokruže.
Politika vas je uzela?
Dr. Pop: Pa uvijek mi malo očešemo negativne pojave u društvu koje mahom potiču od politike pa sad opet moramo malo da očešemo. Za njihovo dobro, a ne za našu korist.
Hoćete li svirati tu stvar večeras?
Dr. Pop: To se još ne svira uživo zbog strogih pravila republičke radio difuzne agencije. Uskoro izbacujemo još jednu pjesmu koju ćemo svirati uživo večeras, ona se zove „Drugo Pakovanje“ jednako govori o makinacijama u politici. Tko god bude na vlasti isto će biti.
Znači li to da radite na novom albumu?
Dr. Pop: Još par pjesama planiramo izbaciti do ljeta, uz svirke koje imamo tradicionalno i često.
Kada se skupi cijeli prvi tim tako lijepih numera onda ćemo ih staviti na neko izdanje u nekom formatu, vjerojatno u svakom. Prvo download, CD, ploča, ma možemo i kasetu, to je već totalno ispalo iz upotrebe, ali šta kad već teramo kurac…
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=xXmQvVmQFkg[/youtube]
Znači zapalili ste se za vinil?
Dr. Pop: Vidjet ćemo koliko bude ostvariva ideja da izdamo ploču. Imamo već nekoliko izdanja na ploči, a meni se ta ideja sviđa jer je to medij koji će sigurno nadživjeti CD. Tko je sačuvao gramofon, sačuvao je i tko ima da skupo plati novi moći će slušati krckave nosače zvuka u bojama kakvu tko kupi, crnu zelenu, crvenu.
Obzirom da su velike naklade postale nešto kao raritet, kako vi gledate na to?
Dr. Pop: Nismo nikada imali velike koristi od samih izdanja, čisto bi bilo lijepo da kada već nešto stavimo na papir da nam se ispune ti uvjeti, pa čak i kad su simbolični. Koncerti su to od čega opstaneš.
S puno koncertnog iskustva kakve su vaše preferencije kada su svirke u pitanju?
Dr. Pop: Moram priznati da s godinama sve više volimo miješano meso umjesto pizze. Više volim da sviram na otvorenom prvenstveno iz razloga imanja zraka, a nemanja zagušljivosti, dima i kojekakvih takvih gluposti. OK, nema kod vas dima, kod nas ima i dalje.
Znači li to da se veseliš ulasku u EU?
Dr. Pop: Nisam siguran da ćemo mi ući u EU, to kod nas ide jako sporo ako će uopće ići, ali nemamo mi te neke granice tako da smo mi davno ušli u EU što se tiče benda, a za državu već ne znam kako će ona da se izbori sa time.
Volim da se pušenje ukida u zatvorenim prostorima jer ja pjevam takve tekstove koji su puni riječi koje treba reći u jako malo vremena. To je ronjenje to nije pjevanje. A od tog ronjenja, kad mi pukne prva vena u plućima odoh ja u k… To je taj rizik profesije. Ja i dalje pišem tekstove s toliko puno riječi, udarajući glavom u zid redovno. ‘Ajde da su malo sporije to bi bilo u redu, ali ja ovako udahnem tri puta u toku pjesme! Mora’ću da skratim tekstove. Ova „Mene za Budžu“ je nešto sporija, ali ima jako puno teksta i svaka riječ je živa istina, što nismo mogli skratiti. Dalje>>