Nekoliko sati prije početka premijernog nastupa Atheist Rapa u Tvornici stigla je informacija da se koncert seli iz Velikog u Mali pogon, zbog čega sam strahovao da me očekuje još jedna punk ‘sauna’ za kakve sam već neko vrijeme prestar. Otvaranje dijela većeg prostora i olakšavanje proboja do šanka riješili su me tih strahova pa nije ostalo nikakvih prepreka za uživanje u novom susretu s ‘matorim pokvarenjacima iz Novog Sada’.
Prilikom posljednje svirke u našem gradu, točnije u Vintage Industrial Baru, Atheisti su promovirali tada svježe objavljeni album „Überlauf“, što je dio publike, odnosno one koji dolaze kako bi po tko zna koji put čuli himne svoje punkerske mladosti, vjerojatno uskratio za poneku omiljenu stvar. U subotu su Radule, Dr. Pop. Leki, Zoki i Atzke zato moćno i nabrijano odsvirali sve najvažnije pjesme svoje sada već 27 godina duge karijere, od „Zapadne Evrope“ i automobilske trilogije preko „Godine kulture“ i „Pritilanda“ pa sve do posveta samima sebi u „Dr. Pop“ i „U zmajevom gnezdu“.
„Atheist hor“ ponovno je dobio par stotina pridruženih vokala u publici, koje se na kraju okupilo više nego dovoljno da napuni i (pregrađeni) veći prostor, na same početke benda vraćale su nas „ORA“ i „Štrikanje“, dok su boje aktualnog materijala, između ostalih, branili obrada „Minijature“ neprežaljenog im brata po oružju Tuste i njegovih KUD Idijota, zarazni pop-punk „Momci se vraćaju u grad“ te srednji prst u facu svim vladama i političarima zvan „Drugo pakovanje“. Upravo ove zadnje dvije skladbe najbolji su dokaz da ne žive na staroj slavi, već su i dalje sposobni napraviti pjesmu usporedivu čak i s onima na kojima su odrastale generacije iz svih dijelova bivše Juge.
Baš poput Ramonesa, Atheist Rap posjeduje izniman talent za pisanje savršenih pop melodija, skrivenih iza sumanuto brzog ritma i rafalne paljbe gitarističkog tandema, a zajebantskim stihovima lokalne su novosadske čudake, birtije i provode odavno učinili besmrtnima. Samim time, njihovi koncerti predstavljaju upravo savršeni primjer punk fešte, kako klincima koji „Fatamorgani“ ili „Wartburg limuzini“ prilaze kao neizostavnom dijelu „glazbenog obrazovanja“, tako i nama starijima koji se i dalje živo sjećamo dana kada smo ih po prvi puta čuli na nekim razvaljenim, bezbroj puta presnimavanim kazetama.