Ima prvih koncerata i prvih koncerata, ali malo glazbenika ih ima onakav kakav je imala Bad Daughter.
Kao čovjeka „na klik“, referirajući se na njegovu nevjerojatnu preciznost, Dunja Ercegović predstavila je zagrebačkog bubnjara Nikolu Babića na prvom koncertu projekta Bad Daughter početkom svibnja ove godine u Pogonu Jedinstvo. Spomenuti prostor bio je izuzetno dobro popunjen posjetiteljima, posebno uzme li se u obzir da je bila riječ o prvom ikad održanom koncertu Bad Daughter kada je pored Ercegović i Babića na pozornici bio i svestrani Leonard Klaić koji je svirao gitaru, bas i syntheve.
O samom koncertu je bilo već riječi, kao i o albumu, koji je ujedno bio i prvi regularni dugosvirajućeg karaktera u karijeri Dunje Ercegović koju je pandemija onemogućila da od svoje kantuatorske persone znane kao Lovely Quinces napravi bend (doduše, isti su mogli čuti svi oni koji su pohodili koncert Skunk Anansie na zagrebačkom stadionu Šalata 2019. godine). Pregrupiravanje članstva tog benda i zapažena kvaliteta Klaićevog elektro projekta delapse doveo je do kreacije u kojoj je Dunja Ercegović kročila u pop vode.
Po onom starom pravilu, da je album jedno, a koncerti nešto sasvim drugo, ravnao se i autor ovih redaka kad je riječ o Bad Daughter. Informacija koju donosi koncert nije ni postojala u trenutku objave prošlogodišnjeg albuma „Let Me Panic“ i na nju se moralo čekati proljeće kad su korona-mjere konačno bile relaksirane.
Ni poslije koncerta u Jedinstvu nisam bio baš načisto koliko je cijeli show bio uistinu izvrstan u svakom smislu. Jer nekad nije ni dobro kad vas nešto previše ponese u ovom poslu u kojem se čovjek bavi nijansama, osjećajima i izvedbom. Uvijek vas poslije proganja misao koliko ste realni. Kontrastna igra svjetla i tame, maksimalna iskorištenost širine pozornice i izuzetno glasan zvuk s razglasa digli su sve na razinu mini spektakla, dakle onog što se od popa i očekuje.
Vokalno je Dunja bila uigrana i uvježbana i činilo se da te večeri njene glasnice nisu proizvele niti jedan pogrešan ton, a neka koncertna praksa i kvalitativni dosezi moderne tehnologije začas stvore sumnju da su tu i neke vokalne matrice mogle imati utjecaja na sveopći dojam ovjenčan superlativima.
Dana 24. studenog ove godine, bez neke pretjerane najave na Youtubeu je osvanuo „Let Me Panic (Live in Pogon Jedinstvo)“ 44 minute i 49 sekundi video i audio snimke koncerta u kojem nisu skraćivane ni rezane pauze između pjesama. Gotovo dokumentarni snimak cijelog nastupa, izuzmu li se kratki uvodni rezovi koji prikazuju Dunju u backstrageu neposredno pred izlazak.
Što se tiče kvalitete video snimke, poneki kadrovi nažalost pokazuju nemoć moderne tehnologije da korespondira sa stroboskopskom paljbom i dijela materijala snimljenog u polutami, neovisno o izboru kadrova. No u audio dijelu fascinacija je jača nego na studijskoj snimci i odluka da sve ide ‘sirovo’, onako kako se događalo, osim što je hrabra, pokazala se opravdanom. Jest da je donijela i novi materijal kroz pjesmu „Bite Your Tongue“ i time produžila „Let Me Panic“ priču, no važnije je što je sve eskaliralo na ljestvici kvalitete u smislu fenomenalnog nivoa na kojem je trio Bad Daughter isporučio materijal.
Nije tu samo Babić bio čovjek „na klik“, već cijeli taj sastav, posebno Dunja Ercegović kao glavni meander zašto Bad Daughter treba razdvojiti od Lovely Quinces, obzirom na kameleonsku sposobnost da u potpunosti može biti u dvije paralelne priče bez bojazni da bi tu moglo doći do zabune i kod prosječnog slušatelja. Koliko je „Let Me Panic (Live in Pogon Jedinstvo)“ dokument jednog neočekivanog koncertnog trijumfa ove godine, trebao bi biti i u funkciji osobne karte Bad Daughter kad su neki budući nastupi u pitanju, jer nažalost nije bilo previše prilika da se ova priča ozbiljnije zakotrlja Hrvatskom, a kamo li regijom ove sezone.
Shodno tome ovaj potez ima svoje opravdanje kao nastojanje da se odlična „Let Me Panic“ priča zakotrlja u narednom periodu, jer takvo glazbeno savršenstvo „na klik“ gdje su emocija i ritam jedno i nerazdvojno pulsirajuće tkivo tkivo nije lako pronaći, gdje god ga tražili. Jest da su glazbeni putevi uvijek nepredvidljivog karaktera, no bila bi prevelika šteta da Bad Daughter ostane u mraku scene.
S naknadnom pameću po objavi ove snimke ne bi bilo loše da ima i manje mraka kad je Dunja Ercegović na pozornici. Ipak je u pitanju pop. Pop voli svjetla pozornice, čak i kad se pjeva o mraku.
Ocjena: 9/10
(LAA, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
