CDi: ‘Daljina, dim i prašina’; 4 legendarna albuma na 2 CD-a (‘Pozitivna geografija’; ‘Sa druge strane jastuka’; ‘Jahači magle’; ‘Prodavnica tajni’).
Kad je 1984. započeo samostalnu, odnosno „drugu“ karijeru, s Instruktorima (pozitivne geografije), tad 24-godišnji mladac Momčilo Bajagić Bajaga već je bio veteran jugoslavenske pop-rock scene s petipolgodišnjim stažem svirača i drugog autora – iz čijeg su pera izišli neki od zapaženijih hitova – u jednom od naj (boljih i popularnijih) bendova bivše države, Ribljoj čorbi koju još i danas autorski, duhovno i ikonografski predvodi politički nam nemio Bora Đorđević. Pet i pol godina tad nije bio mačji kašalj, jer za razliku od novije prakse, onovremeni su izvođači praktički svake godine objavljivali po jedan album – od 1979. do 1984. Čorba je objavila pet studijskih i jedan koncertni LP! (Uskličnik je namijenjen autorima današnjice.)
Dogodine će, dakle, tad 54-godišnji Bajaga i njegovi Instruktori obilježiti tridesetu (!) godišnjicu zajedničkog djelovanja. Nadovezujući se na onu, kako kažu, istinitu zgodu u kojoj, po susretu s negdašnjim školskim kolegama svog (već posve odraslog) potomka, (ostarjeli) tata veli: „Pa danas svaki klinac ima pet banki!“ dometnimo: „Pa danas svaki novi bend slavi 30 godina postojanja!“ Ah, ta relativnost vremena – pa veterani Rolling Stonesi koji prošle godine obilježiše zlatni jubilej, više nisu ni dvostruko stariji od Instruktora čiji se šef rodio taman u vrijeme kad su Jagger, Richards, Watts i društvo započinjali s prvim nastupima u londonskim klubovima!
Uoči subotnjeg koncerta Bajage i Instruktora na zagrebačkoj Šalati, podsjetimo se na njihova najsvježija CD-izdanja, najnoviji studijski album „Daljina, dim i prašina“ (2012.) i kompilacijski CD „4 legendarna albuma na dvostrukom CD-u“ koji obuhvaća prva četiri Bajagina albuma: „Pozitivna geografija“ (1984.), „Sa druge strane jastuka“ (1985.), „Jahači magle“ (1986.) i „Prodavnica tajni“ (1988.).
Bajagino osamostaljenje iz Čorbina okrilja bilo je potaknuto namjerom objavljivanja „viška“ autorskih pjesama, bez prave namjere napuštanja matične grupe, no dobar odaziv publike i kritike na Bajagino djelo, uz pomoć nesporazuma s „glavnim bendom“ doveli su do Momčilova otpuštanja iz Čorbe i početka jedne lijepe i vrijedne karijere.
Mada Čorbi nije nedostajalo duha i duhovitosti, taj je sastav u to vrijeme, nakon pet-šest godina postojanja (opet ta relativnost prolaznosti) već odisao aurom „velikog“, pomalo okoštalog, dinosaurskog, narodskog benda „staroga kova“, nemalo oslonjenog na hard zvuk i na mačističku vizuru na podlozi ogorčenosti i ironije. Bajaga je s Instruktorima, ostavljao dojam nepretenciozno svježe, stvaralački vesele družbe pozitivnog pogleda na svijet (i njegove nedostatke) te zvučne uklopljenosti u postnovovalnu suvremenost. Povrh svega, Bajaga je bio nježno romantičan autor čiji su ljubavni stihovi, za razliku od Borinih, posebno dobro odjekivali kod ženskog dijela publike kojem se Bajaga k tome sviđao kao šarmantan, pažljiv i pristojan gradski dečko, za razliku od, recimo, Đorđevićeva šarma buntovnog, pomalo opasnog i sirovog „mangupa“ (doduše, s dušom poete), balkanske muškarčine tipa „u se, na se, poda se“.
Osim talentom, Bora i Čorba publiku su osvajali vickastošću kakva se sviđa(la) našem narodu (i narodnostima) te rokerskom čvrstinom i agresijom. Bajaga i Instruktori također su se jako htjeli svidjeti, ali su u to ime izabrali moderni, radiofonični pop zvuk koji je naišao na širi odjek, dok su inteligentnim i vješto sročenim tekstovima osvojili naklonost zahtjevnijih konzumenata te zabavljačke umjetnosti. Uglavnom, izišavši iz grupe-institucije, mladac-veteran Bajaga nije ostao nesretni zatočenik tog renomea nego je uspješno izgradio prepoznatljiv i privlačan vlastiti profil kojim se vrlo brzo oslobodio nepoželjne karakteristike: „To je onaj koji je svirao u Ribljoj čorbi“ i postao samo Bajaga čije nimalo nebitno sudjelovanje u jednoj od najvažnijih rock grupa svoga vremena odavna doživljavamo tek kao zanimljivu startnu fusnotu. Dalje>>