Bit će da mi se ovih dana podsvjesno upalio instink koji se razvije na showcase festivalima, a to je traganje za novim i opskurnim imenima na sceni. Bit će da sam klupski čovjek vječito željan iznenađenja.
Da nisam propustio makedonski PIN koji se upravo održavao u Skopju ovih nekoliko dana zasigurno bih znatiželjno tragao na novim imenima u prostoru tamošnjeg MKC-a, ali nakon koncerta grčkog benda Dury Dava u Močvari i Zagreb se pokazao solidnim za nastavak te misije. Jedino se za tako nešto trebalo zaputiti u Glazbenu kuću na Velesajmu gdje već duže vrijeme buja i razvija se zagrebački glazbeni underground – onaj koji medijsku pažnju rijetko dobiva čak i na stranicama specijaliziranih portala poput ovog.
U spomenutoj Kući svoj debitantski album „Vijesti iz kulture“ predstavljao je bend Balkan Funk Experiment, što je ujedno bila prilika da nastupe još tri benda; Tri popodne, Rabat i Kaos.
Za bend Kaos čiji je izlazak na pozornicu bio najavljen za ranih 19:00 sati bi se moglo uvjetno reći da je opravdao svoj naziv time što nije ni nastupio, dakle neki kaos se dogodio unutar samih redova Kaosa.
Drugi po rasporedu, odnosno prvi koji je nastupio bio je bend Rabat. Odnedavno je u Rabatu ulogu pjevača i gitarista preuzeo moj rođeni brat Saša i sad pisati o njihovom nastupu bio bi potpuni nepotistički krindž s moje strane, ali neke detalje mogu iznijeti, poput kraćeg dijaloga koji smo vodili nakon koncerta.
„Jesmo li se puno osramotili?“ pitao me brat, na što mu rekoh da je po ‘konfiguraciji scene’ najniži patos biti stari panker koji nije uspio ni kao mladi panker. Kad si na dnu, možeš samo prema gore. Dakle, za okupljanje mlade publike je vrlo vjerojatno prekasno, a starija se prorijedila. Samim time to stvara dobre uvjete za prostor individualne slobode, a to je sviranje iz gušta. A Rabat svira iz gušta – znaju da neće promijeniti svijet, ali bar sebi daju oduška poslati kritiku istom tom svijetu bez ustručavanja, od konzumerističkog sljepila, preko antinavijačke himne, do toga da je rock mrtav. Dakle, što se kritičkog stava tiče Rabat nikom ne daje rabat.
Glazbena kuća se već napunila dok se dalmatinski sastav Tri popodne spremao za nastup, a kad je startao, vjerojatno nitko nije očekivao da će s njima početi i tulum koji nije stao do sitnih noćnih sati. Naime, taj bend neobičnog imena koje upućuje na najfjakastije doba dana u Dalmaciji kao da je naelektrizirao pod kluba. Bend čine gitarist Lucijan Stočić, basist Stipe Jakus, bunjar Zlatko Bečak i klavijaturist Luka Mandić, dok su u ulozi pjevača svi izmjenjuju osim bubnjara koji je razigrani show sam za sebe.
Tri popodne je jam bend zapaljivog groovea i slobodno mogu reći da su u svom narativu prilično bliski Khruangbinu iako ne posežu za egzotičnim rifovima tajlandskog rocka. No aranžmanska vrckavost i improvizacijska umješnost, posebno Lucijana i Zlatka njihov rock čini atraktivnim na način kao da je juče izmišljen. Da se razumijemo, jam rock prožet bluesom, funkom i latin rock santanovštinom ovako u pisanom obliku može nekome zvučati kao živa dosada odavno izlizanog formata, ali u rukama benda Tri popodne, koji iza sebe ima svega jedan objavljeni singl, magija je živahno osjetna. Tri popodne bi lako moglo postati najveće glazbeno iznenađenje s juga Hrvatske na sceni nakon sinjske grupe M.O.R.T..
Balkan Funk Experiment izašao je pred pun i dobrom glazbom oraspoloženi klub. “Ritmovi Hrvatske, Bosne, Srbije i Makedonije servirani za vašu dušu 21. stoljeća. Muzika koja vas budi, tekstovi koji vas provociraju i pokreću. Jednostavno umjesto kompliciranog. Kritika bez kritike i svjedočenje o vremenu u kojem živimo”, kažu o svojoj glazbi Balkan Funk Experiment i to je uistinu tako.
Šaroliki kvintet pored klasičnog rock instrumentarija u svojim redovima ima trubača Roka Mozbaha i perkusionista Gorana Golbergera na tradicijskim instrumentima. Pjesme s njihovog albuma „Vijesti iz kulture“ plešu po rubu ironije i opipljivim proživljenim situacijama, a kao posebno drage pjesme publici pokazale su se „Zli duhovi“, „21. vek“, „Pokora“ i „Pucanj u prazno“. U ulozi glavnog vokala izmjenjuju se gitarist Mihailo Radosavljević (većim dijelom) i spomenuti Rok Mozbah, pa se može reći da ima nekog Kawasaki 3P momenta u redovima Balkan Funk Experimenta, bar za nas koji se sjećamo kako je taj sastav zvučao dok je Demirel Pašalić bio njegov dio.
Duboki rašpasti vokal Radosavljevića svojevrsni je zaštitni znak benda, a upravo zbog tog aduta lirika nekad zvuči kao da vam neki filozofski autoritet prčka po podsvijesti, kao da je ono „funk“ u nazivu samo navlakuša i da je eksperiment malo dublje prirode. Uglavnom, bend je protutnjao u predstavljanju albuma „Vijesti iz kulture“ i već se oprostio od razgaljene publike koja je tražila još, jer imati jedan album, ujedno znači nemati previše pjesama na repertoaru.
Uglavnom, Balkan Funk Experiment su otišli s pozornice, ali bilo je potrebno svega petnaestak minuta da se na nju vrate nakon što su svi došli do malo zraka. Možda su planirali samo neki bis s par ponovljenih pjesama, ali stvari su se otele kontroli, kao što se to jednom davno dogodilo i grupi Laufer na prvom koncertu u Zagrebu koja je tada u Jabuci ponovila cijeli koncert. Sinoć se identična situacija dogodila i u Glazbenoj kući. Publika je dobila duplu dozu „Vijesti iz kulture“, čak bih rekao žešću i srčaniju. Taman da ovaj report mogu zaključiti riječima da su vijesti iz hrvatskog glazbenog undergrounda iznenađujuće dobre.