Blaizey je vidno uživao u sjajnom prijemu publike, više puta naglašavajući kako vole Zagreb i imaju posebnu vezu s našim gradom jer im je bivši basist ovdje neko vrijeme živio.
Bilo je potrebno točno 25 mjeseci da se američki metalci Baroness vrate u Zagreb nakon njihovog posljednjeg gostovanja kad su u dvorištu Hale nastupali uz velikane žanra Mastodon i norveški Kvelertak. Ovaj put došli su kao glavne zvijezde na dobro pripremljen teritorij i koncertna sala Vintage Industrial Bara bila je očekivano krcata fanovima u nastavku žestokog vikenda koji je već večer ranije na koncertu Cradle of Filth pokazao kako je velik broj ljubitelja žešće glazbe još uvijek u Zagrebu i spreman pohoditi svirke unatoč velikim vrućinama.
Baroness svoje sjeme sije već dvadeset godina i sada je jasno da je to sjeme i na ovim prostorima niklo u obliku velikog broja obožavatelja njihovog zvuka, koji načelno jest metal, ali kad bi se samo malo manje odvrnule distorzije i žestina u vokalu frontmena i jedinog stalnog člana benda od osnutka naovamo, markantnog ćelavog bradonje Johna Baizleyja, ostale bi izrazito pjevne melodije i aranžmani dostojni istaknutih rock bendova s izraženim stadionskim i radijskim potencijalom.
Uzmimo, primjerice, “March to the Sea”, drugi singl s njihovog albuma “Yellow & Green” iz 2012., pjesmu koja je očito krojena za arene, ali i kad se izvodi u manjem klubu poput Vintagea na njezine uvodne taktove proširi se neka zarazna energija među publikom koji čak ni oni koji nisu fanovi benda ne mogu poreći i ignorirati. Pozvao je Blaizey publiku da sudjeluje u izvedbi, ali za taj poziv nije bilo potrebe, budući da su svi automatski dobili želju da podignu ruke i zapjevaju, svjesni da se upravo događa nešto posebno.
Nakon tog trenutka nešto se u koncertu otvorilo, pa je ostatak portekao kao lančana reakcija eksplozija, prvo sa zanimljivom instrumentalnom “Green Theme”, nakon koje su “Tourniquet” i “Beneath the Rose” zvučale nekako moćnije nego u svojim studijskim verzijama, pa tako preko “Shock Me” i sve do bisa na kojemu su zakpali “Isak” i “Take My Bones Away”. Blaizey je vidno uživao u sjajnom prijemu publike, više puta naglašavajući kako vole Zagreb i imaju posebnu vezu s našim gradom jer im je bivši basist ovdje neko vrijeme živio i upoznao ih s gradom u kojem su zavoljeli svirati za, kako kaže, “jednu od najboljih publika u Europi”.
Nažalost, kako to prečesto biva, sam start koncerta prošao je u hrvanju sa zvukom. Uvodna pjesma koja obično treba služiti kao svojevrsni statement, u sinoćnjem slučaju “Last Word” s lanjskog albuma “Stone” tako je postala žrtvom tonačke nesigurnosti, ali stvar je ubrzo riješena i s pozornice je zagrmjelo kako i priliči. Ne treba ni spominjati da je temperatura sve više i više rasla, i to ne samo ispred stagea, već i na njemu i Blaizey je između pjesama brisao svoju gitaru ručnikom, a za vrijeme izvedbi, znoj mu se u doslovnim slapovima cijedio s instrumenta.
Spomenimo ovdje i to da su večer otvorili njihovi zemljaci Frail Body, trojac koji iza sebe ima dva albuma koja zvuče došta oštro u lo-fi produkciji s mnogo vrištanja pjevača Lowella Shaffera, pa je njihov zvuk u drugoj polovici nastupa donekle iznenadio s izraženijim basom u odnosu na studijske snimke i s nešto manje vrtoglave brzine i zvučnog kaosa kakav sam zapravo očekivao na temelju preslušavanja njihovog ovogodišnjeg izdanja “Artificial Bouquet”. Bilo bi bolje da su početak svog nastupa pomaknuli petnaest minuta unaprijed, jer je pauza između bendova ovako ispala preduga, a i više bi publike čulo veći dio njihovoga seta.
Kao što smo u jučerašnjem reportu spominjali, zagrebačka Olimpijada žestoke glazbe večeras se seli u Močvaru gdje nas u narednim noćima očekuju gostovanja bendova Suffocation, Brant Bjork i Nihiloxica. A što se tiče Baroness, njima možemo samo zaželjeti da nastave održavati svoj posebni odnos s našim gradom i da nam se vrate što prije, kad bude manje vruće ili ako već moraju po ljeti, onda barem opet na otvoreno kao prije dvije godine jer ove saune u klubovima već postaju opasne po zdravlje. Ili da probaju “marširati do mora”? Ni to ne zvuči loše, mora se priznati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
