Paralelno s teškometalnim iskustvom u bendu Lions iz Austina, pjevač Matt Drenik je zahvaljujući seriji ‘Sons Of Anarchy’ za koju je napisao pjesmu ‘Burn This Town’ počeo istraživati glazbeno nasljeđe izvan polja masnih gitarskih distorzija i nabrijanog ritma.
Od 2010. godine naovamo Drenik je nanizao solidnu pjesmaricu kroz svoj usputni projekt Battleme koje je sad već etablirani bend koji će ove jeseni 18. i 19. listopada zasvirati i u Hrvatskoj, prvo u Rijeci, a potom i u Zagrebu. Ovogodišnji album objavljen je zimus, no upravo zbog gostovanja bi bilo dobro napisati riječ-dvije o njemu.
Dobro je primijećeno kako je „Habitual Love Songs“ svojevrsno putovanje pop glazbom 1970-ih, s tim da taj pojam pop ovdje treba razjasniti jer je riječ o popularnom rocku koje je obilježio taj period, tako da Battleme stilski šmira od zapadne do istočne obale, od San Francisca do New Yorka, a jednako tako i od sjevera prema jugu, tj. od Detroita pa do Nashvillea. Ukupno 14 pjesama kao da donose i djelić sineastičnog ugođaja, kao da je Drenik nakon „Sons Of Anarchy“ iskustva zauvijek ugradio taj (nevidljivi) element slike u zvuk grupe, kao da je glazba u ulozi neprimjetne pratnje, umjesto da je, kako je to uglavnom slučaj s rock bendovima, „oltar” oko kojeg se zida crkva.
Tako se i prva „The Post Is Dead“ gotovo ušulja u zvučnike evocirajući uspomene na vremena kad su gitarski riffovi popunjavali prostor između svake pjevačke linije kitice, kao što je s klavirskom repeticijom jednog akorda decentno odana i počast The Stoogesima, da bi već naredna „Occupied“ gotovo bezobrazno bila izgrađena na liniji „Thrill Is Gone“ koju je proslavio B.B. King. Jest da pjesma na refrenu ima drugačiju progresiju, ali je očigledno da je takvim namjernim trasiranjem Drenik poslao signal kako baš želi obitavati na skliskom terenu gdje začas može dobiti etiketu plagijatora. No ipak je u pitanju otvoreni hommage dominantnom zvuku vlastite mladosti kao što upućuju tekstovi treće po redu „All Night, All Night“ koja vibrira poznatim jednostranim zavodništvom, kao što nešto kasnije s „The Boat’s In Ohio“ i posljednjom „Pete’s Song“ (iz koje ‘vište’ Pixies) Drenik i otvoreno zalazi u period svoje mladosti.
No do tada upbeat sve više uzima primat. „Shake Shake“ i „Go“ pozivaju gotovo animalno na gibanje vrteći u turbulenciji rock psihodeliju u kombinaciji sa zvukom Motor cityja, ali i punk rocka u „Love And Slang“. Po pitanju balada, ima nešto kasabiansko u Battleme iako dolaze s potpuno različitih rakursa doživljaja, nekako „Green Trees“ igra ključnu poveznicu.
„Back To You“ se pojavljuje u trenutku kad je jasno da Battleme još jedino nisu zašli u country, a i ta pjesma puno toga duguje jednoj „Dead Flowers“ Stonesa. Možda bi bilo dobro da je s tim i završilo jer „Red Lips“ opet zauzima Iggy Pop pozu pa se dobiva dojam ponavljanja, kao što „Speak To Me“ opet putuje baladnim predjelima koji će one malo starije evocirati na grupu Journey.
Kad se sve uzme u obzir, sasvim pristojan materijal za koji ćemo uskoro vidjeti kako funkcionira uživo.
Ocjena: 7/10
(El Camino Media, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
